Tim povodom gost Dnevnika 2 Federalne televizije bio je Izet ef. Čamdžić, imam iz Zavidovića.
„Svi naši obredi, pa tako i post – nisu svrha sami sebi. Poslanik Muhammed, a. s., nas je učio da, ukoliko nas post ne osnaži da ostavimo grijeh i da se osposobimo oduprijeti grijehu – nema potrebe da radi Allaha, dž. š., ostavljamo hranu i piće“, rekao je ef. Čamdžić.
Objašnjava da postiti znači snažiti u sebi bogobojaznost, odnosno, vlastitu volju da se odupremo onome što je Bog zabranio.
„Jedina prepreka pred grijehom je strah od Boga. Naš narod ima divnu izreku: ‘Ko se ne boji Boga, boj se ti njega.“
Kako bi vjera umjesto pukog štovanja i obreda prerasla u stvarni osjećaj duhovnosti, važno ju je razumjeti. Važno je razumjeti da obredi jesu dio vjere, ali nisu vjera u cjelini – ističe ef. Čamdžić.
„Često u svojim obraćanjima ističem da je u džamiji obred, a islam je napolju. Obredima je zadaća da nas osnaže i osposobe živjeti vjeru, a u suštini – vjera je ponašanje: kakav si muž, kakva si supruga, kakav si otac, kakav si sin, kakva si kćerka… Dakle, vjera je ono što mi pokazujemo u svakodnevnici. A da bismo bili sposobni biti onakvi s kakvima je Bog Uzvišeni zadovoljan, nužno je da izvršavamo obrede koji snaže našu vjeru ili ubjeđenje i tako se to pretače u ponašanje“, navodi ef. Čamdžić.
Dodaje kako svaki čovjek, u suštini, može mijenjati samo sebe; niko ne može mijenjati drugoga. A da bi mijenjao sebe, vjernik mora razumjeti da obredi nisu cilj već sredstvo. Cilj je, podcrtava ef. Čamdžić, ono što je i sam Poslanik naveo kao razlog svog poslanja: „Poslan sam da usavršim moral kod ljudi“.
„Prema tome, i ramazan bi trebao utjecati na svakog pojedinačno jer nam donosi neizmjerne blagodati, neizbrojive ljudskom razumu. Trebalo bi da nas mijenja i da iz ramazana izađemo plemenitiji, bolji – da bude to prepoznato i da smo na ulici, da tako kažem, ‘džamijski čovjek’“, kaže ef. Čamdžić.
Upitan da prokomentira praksu javnih iftara u ugostiteljskim objektima, te da li je time važnost porodice i intime stavljena u drugi plan, ef. Čamdžić kaže da je iftar – iftar konstantno, bio on u restoranu, u kući, na ulici, masovni ili porodični.
„Ljudi su slobodni da organiziraju iftare na različitim mjestima, ali ne treba zaboraviti da je iftar primarno ‘porodični obred’, jer mu je zadaća da porodicu osnaži. To je jedino vrijeme u toku godine kada svi u porodici u isti tren jedu, u isti tren prestaju jesti. Sehur i iftar prilika su za okupljanje oko zajedničkog stola i tome treba dati prioritet kako bi se odgovorilo onome što ramazan od nas traži, a on od nas traži ne samo da idemo u džamiju i klanjamo, već i da utječe na naše porodične odnose – da ih snaži, da iz ramazana porodica izađe stamenija“, poručuje ef. Čamdžić.
Dodaje kako objavljivanje fotografija sa iftara po društvenim mrežama nije u duhu naše vjere, ali da to, očigledno, ljudima čini zadovoljstvo.
„Ako nema istinske, stvarne, dubinske pobožnosti, tog svjetla vjere u nama, onda se to nadoknađuje svjetlima pozornice, svjetlima kandilja itd. Dakle, opet je do toga da ljudi porazgovaraju sa sobom i razumiju šta je vjeri cilj“, naglasio je ef. Čamdžić.
Prema njegovim riječima, koliko god da se držimo vjerskih načela, uvijek ima prostora za poboljšanje. Svjedoče to, navodi, naše ulice – koje bi mogle biti čišće, naše avlije – koje bi mogle biti urednije, naši komšijski, međuljudski odnosi – zbog općeg stanja u društvu i raširenosti različitih vrsta poroka, kocke, femicida.
„Ramazan i svi drugi blagdani u svim našim vjerskim tradicijama dolaze da nas opomenu da smo mi ljudi i da nas je Bog Uzvišeni na zemlju poslao s jasnom zadaćom: da na njoj uspostavimo red, da ne proizvodimo nered, i da na zemlji ostvarujemo sreću za sebe i za one oko sebe. A vjeri jeste zadaća da svi ljudi na ovome svijetu žive sretno, a da se na budućem spase“, poručuje ef. Čamdžić.
Ističe kako vjernik ne živi bez nade u bolje sutra. Zaduženi smo da uredimo ovaj svijet i da ne čekamo nikoga drugog sa strane, jer taj drugi neće doći da rješava naše probleme – navodi.
„Mislim da današnjem čovjeku uopćeno ne nedostaje znanja o vjeri, već mu fali ubjeđenje. Potrebno je jačati ubjeđenje, snažiti vjeru. Kako to kaže jedan naš pjesnik: ‘Šta je vjera ako ne pokreće?’ Tako je i s ovim globalnim stanjem. Trebali bi se ljudi od znanja i integriteta u svijetu pokrenuti, srca njihova bi trebala progovoriti i ustati protiv nepravde i tiranije, ustati u zaštitu čovjeka, jer kako je to Poslanik Muhammed, a. s., rekao: ‘Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši!“, zaključio je Izet ef. Čamdžić, gostujući u Dnevniku 2 Federalne televizije.