Post je naređen svakom punoljetnom, slobodnom, fizički i psihički zdravom vjerniku islamske vjere, da isposti mjesec ramazan tako što će apstinirati od jela i pića svaki dan tog mjeseca u trajanju od zore do zalaska sunca.
Osnovni cilj ramazanskog posta je izgradnja svijesti o božijem sveprisustvu, a ostali ciljevi bez kojih je nemoguće osnovni realizovati su samokontrola i pobjeda samog sebe, svojih prohtjeva i nagona, izgradnja osjećaja društvene, socijalne i svake druge tolerancije.
– Pored toga su tu još navikavanje na umjerenost koja je osnovna odlika islama, štednju koja je pola nafake, te prilika koja se pruža svake godine svakom muslimanu a to je da preispita sebe, pokaje se, vrati u božije okrilje i promjeni svoj život krenuvši pravim putem. Moglo bi se reći da je ramazan neka vrsta akcije za istinsku sreću na ovom svijetu i spas na budućem svijetu, jer ko isposti ramazan vjerujući u obaveznost posta i nadajući se obećanoj nagradi biće mu oprošteni grijesi koje je učinio prije toga. Ko provede noć Lejletul-kadr u ibadetu biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio. Ko doživi ramazan a ne budu mu oprošteni grijesi uistinu je udaljen od božije milost i oprosta. Sve su to benefiti koje je Muhammed a.s. najavio u vjerodostojnim predajama. Prema tome, samo onaj koji doista ne želi sebi dobro i ne misli o sebi može propustiti ovu jedinstvenu akciju oprosta, pokajanja i neizmjernih nagrada – ističe Topoljak.
Ramazan je poseban mjesec i iz tog razloga što je u njemu započeto objavljivanje Kur’ana.
– U ovom mjesecu postoji jedna noć koja je vrjednija od hiljadu mjeseci i to je mjesec u kojem se posebno vrednuju dobra djela, u kojem je božija milost najizraženija. To je mjesec u kojem je prva trećina Allahova posebna milost, druga Njegov posebni oprost i treća četvrtina Njegovo posebno i neizmjerno oslobađanje od džehennemske vatre. Kada se sve to ima na umu, logično je i normalno da se onda pazi na svaki trenutak tog mjeseca da se maksimalno iskoristi na putu dobra i da se koliko god je moguće više, klonimo grijeha i zla. Dat nam je poseban berićet u ovom mjesecu, neka posebna snaga i posebni osjećaj.
– Ljubav, samilost i odvratnost prema grijehu, nemoralu i stranputici. Često to čujemo da govore čak i oni koji ne poste. Svaki postač treba da zna da post nije samo puko gladovanje i sustezanje od hrane i pića, nego i kontrola jezika, seksualnih nagona i ostalih prohtjeva. Mnogo je onih koji klanjaju i poste, ali se i dalje ponašaju suprotno onome što od njih vjera traži. Takvi misle i vjeruju da je vjera samo u džamiji, tj. da su post i namaz svrha sami sebi i da ih je bitno samo obaviti a poslije toga da mogu raditi šta im je volja – naveo je.
On podvlači da je to apsolutno pogrešno poimanje i praktikovanje vjere, jer vjera se upravo pokazuje izvan džamije i poslije ramazana a naše ponašanje na javnom mjestu, poštenje ili nepoštenje govori i potvrđuje da li pravilno ili pogrešno praktikujemo i primjenjujemo vjerske propise.
Putnici, bolesnici, nemoćni, trudnice i dojilje koje se boje za zdravlje i život svoje djece nisu dužni postiti ramazan.
– Oni su dužni da naposte dan za dan kada im se pruži prilika za to tokom godine i ne mogu plaćati otkup umjesto da poste. Oni koji se ne nadaju ozdravljenju a ne mogu postiti, dužni su za svaki dan posta da izdvoje otkup u iznosu jednog obroka koji oni obično jedu. Oni koji se namjerno omrse tokom jednog ili više dana, dužni su otkup učiniti koji se sastoji od uzastopnog posta dva mjeseca i plus broj dana koje je dotična osoba mrsila u ramazanu. Ko ne može postiti dva mjeseca dužan je nakon toga osloboditi jednog roba, a pošto danas nema robova onda ima treća solucija a to je da nahrani 60 siromaha jednim obrokom – navodi Topoljak.
On također podsjeća da je putnik dužan napostiti dane koje nije postio na putu poslije ramazana.
– Radnik koji radi teške poslove je dužan svaki dan zapostiti i postiti sve dok ne osjeti da nije u mogućnosti nastaviti post. Tada treba prekinuti post, a dane koje nije mogao postiti dužan je napostiti poslije ramazana. Što se tiče teravije, kod nas je uobičajeno da se klanja 20 rekjata i to je najispravnija verzija koju treba slijediti i primjenjivati. Oni koji rade teške poslove ili su nemoćni da klanjaju 20 rekjata, mogu koristiti olakšicu i klanjati manje rekjata. Ramazan je prilika koja se pruža samo jednom godišnje, pa zašto je ne iskoristiti i svoditi je na minimum, kad nam je dragi Allah ostavio priliku da to vrijeme iskoristimo maksimalno u njegovoj pokornosti i zaradimo sve nagrade i benefite koji nam stoje na raspolaganju samo u ovom mjesecu. Ono što treba posebno istaći i što je osobenost mjeseca ramazanu, to su iftari. Iftar je doista radost jer nakon cjelodnevnog posta istinski osjetimo i shvatamo božiju milost i blagodat hrane, pića i sitosti koju nam je Bog dao, te da mu se na tome svemu trebamo zahvaliti – kaže Topoljak.
Iskoristio je priliku da svim muslimanima u BiH i svijetu čestita dolazak ramazana uz dovu svemogućem Bogu da im podari snage, strpljenja, berićeta da ovaj mjesec isposte u božijem zadovoljstvu i tako zasluže sve benefite i nagrade koje su obećane postačima.