U doba digitalizacije i brzog života, istinsko prijateljstvo postaje rijetkost. No, priča o Edisu Zubanu iz Sarajeva i Seadu Seji Sadikoviću iz Brčkog, prijateljima više od 30 godina, dokazuje da pravo prijateljstvo ne poznaje granice. Njihova priča je nedavno dobila novi, izuzetan razvoj u Univerzitetskoj klinici u Frankfurtu, gdje je Sead donirao svoj zdravi bubreg kako bi spasio život svog prijatelja Edisa.
Posjetivši ih u bolnici, zatekli smo dva nasmijana muškarca, gotovo neprimetno označena tragovima nedavne operacije. Edis, koji je bio na dijalizi zadnje tri godine zbog potpunog otkazivanja funkcije svojih bubrega, sada je zdrav zahvaljujući bubregu koji je dobio od Seada. Ironično, dok će Sadiković napustiti bolnicu s jednim manje, Edis ima tri bubrega, s tim da samo jedan – Seadov donirani – funkcioniše pravilno.
Edis i Sead su se sučelili s brojnim preprekama – od nevjerice doktora do obimnih medicinskih testiranja kako bi se eliminisala svaka sumnja u komercijalne motive donacije. Proces je trajao duže nego što je iko mogao očekivati, ali njihova upornost i čista namera na kraju su prevladali.
Ono što dodaje posebnu toplinu ovoj priči jeste i nadimak novog bubrega. Nazvali su ga “Mimi”, po Edisovom sinu Arminu, koji ima Daunov sindrom i koji je veliki prijatelj s Seadom. Tako je Mimi, nadimak koji označava ljubav i povezanost, postao simbol njihove neraskidive veze.
Tokom naše posjete bolničkoj sobi gdje su se oporavljali Edis i Sead, imali smo priliku susresti se s Edisovom suprugom Aminom, kao i njihovim sinom Arminom. Amina je podijelila intimne detalje o njihovom dugogodišnjem prijateljstvu s Seadom i njegovom porodicom, koje traje već tri desetljeća.
“Naše porodice su povezane prijateljstvom gotovo cijeli život, a naša djeca su rođena samo nekoliko mjeseci jedno od drugog,” rekla je Amina. “Bili smo jedni uz druge kroz sve – i dobre i loše dane, a posebno su nam pružili podršku kada se rodio Armin.” Ova snažna veza među porodicama postala je temelj koji je podržao njihovu uzajamnu podršku i solidarnost kroz godine.
Važnost ovog prijateljstva posebno je došla do izražaja kada je Sead, nakon obavljenih medicinskih pretraga, otkrio da je pogodan kao donor bubrega za Edisa. “Ja sam znao, vjerovao sam da će moj bubreg odgovarati Edisu. Svim srcem sam to želio, i moje želje su se ostvarile,” rekao je Sead s osmijehom. “Želio sam mu produžiti život.”
Ove riječi potvrđuju ne samo medicinsku uspješnost njihove priče, već i emocionalnu dubinu njihovog odnosa. Priča o Edisu i Seadu nije samo priča o transplantaciji bubrega, već i o iznimnoj humanosti, empatiji i nesebičnom prijateljstvu koje transcendiraju svakodnevne izazove, pokazujući pravu snagu međuljudskih odnosa.
Edis Zuban i Sead Sejo Sadiković bili su već godinama bliski prijatelji prije nego što su, zbog Seadove nevjerojatne geste, postali ne samo duhovni nego i fizički povezani. Kako nam je Edis ispričao, njegova borba s bubrežnom bolešću započela je prije više od 12 godina, kulminirajući posljednje tri godine kada su mu oba bubrega prestala funkcionirati i bio je prisiljen na dijalizu.
“Nakon dva mjeseca moje dijalize, Sejo mi se javio i rekao da je razgovarao sa svojom porodicom i odlučio pomoći mi. Predložio je da se testira i, ako bude moguće, da mi donira svoj bubreg,” prisjeća se Edis, opisujući taj trenutak kao pozitivan i nevjerovatan šok. “Moja porodica je također željela pomoći, i moj brat se javio kao potencijalni donor, ali nažalost njegov bubreg nije bio kompatibilan.”
Iako je Edisov brat bio spreman pomoći, medicinska ispitivanja pokazala su da bubreg nije odgovarao. U međuvremenu, Sead i Edis su se 2021. godine zajedno podvrgnuli testiranjima na istoj klinici. “To što je Sead bio spreman na testiranje i eventualnu donaciju bilo je iznimno hrabro,” objašnjava Edis, “i pokazuje dubinu našeg prijateljstva.”
Priča o njihovom prijateljstvu i Seadovom odlučnom potezu da donira bubreg svjedoči o nevjerojatnoj snazi veza koje mogu prevladati čak i najteže životne izazove. Ova operacija nije samo promijenila Edisov život već je i produbila već snažnu vezu između dvojice prijatelja, pretvarajući njihovo prijateljstvo u pravo bratstvo.
Transplantacija bubrega između Edisa Zubana i Seada Seje Sadikovića bila je proces pun emocionalnih i birokratskih izazova, što ilustrira dubinu njihovog prijateljstva i složenost medicinskih procedura u Njemačkoj. Na Edisovo pitanje zašto je transplantacija uslijedila tek tri godine nakon što je Sead ponudio svoj bubreg, odgovor je otkrio stroge regulative koje kritikuju njemački zdravstveni sistem.
„U Njemačkoj, doktori su bili skeptični prema Seadovoj odluci da mi donira bubreg bez ikakve nadoknade,” objasnio je Edis. “Potrebno je bilo eliminirati svaku sumnju da postoji financijski interes. Nakon niza provjera, uključujući razgovore s psihijatrima, psiholozima i čak pravosudnim tijelima, konačno smo dobili zeleno svjetlo kada su svi bili sigurni u čistoću Seadove namjere.“
Seadova odlučnost da pomogne prijatelju bila je nepokolebljiva, unatoč izazovima kroz koje je morao proći. “Jednostavno nisam mogao dopustiti da Edis ostatak života provede ovisan o dijalizi. Znao sam da moj bubreg može pomoći. Tokom čitavog procesa molio sam da sve prođe kako treba i da moj bubreg Edisu pruži novu šansu za život,” rekao je Sead, čija je porodica također podržala njegovu odluku.
Edis je, s druge strane, priznao da nije vjerovao u brzo rješenje svoje situacije. “Stavljen sam na listu čekanja gdje prosječno čekanje može trajati i do deset godina. Nisam bio siguran da će moje tijelo izdržati toliko dugo na dijalizi,” rekao je on, dodajući kako je bio zabrinut za Seadovo zdravlje nakon što je ovaj odlučio pristupiti testiranjima.
Edisova potreba za transplantacijom i Seadova spremnost da mu pomogne ilustruju kako pravo prijateljstvo prelazi sve granice.
„Nisam puno razmišljao o posljedicama za sebe,” rekao je Sead. “Svaka operacija nosi rizik, ali sam vjerovao da su naše namjere čiste i da će se stvari posložiti kako treba.” Svojom odlukom, Sead nije samo pokazao svoju hrabrost, već i duboku vjeru u pozitivan ishod. Nakon operacije, Edis se probudio s olakšanjem i radošću, posebno kad je vidio da je Sead dobro. „Kada su ga vratili u moju sobu, osjetio sam ogromno olakšanje i moji bolovi su nestali,” prisjeća se Edis.
Oba prijatelja su aktivni članovi kulturno-umjetničkog društva “Sevdah” u Frankfurtu, gdje su godinama gradili i njegovali svoje prijateljstvo. Unatoč povremenim nesporazumima, nikada nisu dozvolili da to utječe na njihov odnos. Liječnici su potvrdili uspješnost transplantacije, a Edis je sretno prihvatio Seadov bubreg.
Dok se nadaju mnogim zajedničkim godinama, Sead je izrazio nadu da će njegov čin inspirisati i druge na slične geste humanosti. “Neka se ljudi ne boje doniranja. Sa jednim zdravim bubregom možete živjeti cijeli život. Dijaliza je teška i ograničava životne radosti,” objasnio je Sead, dodavši kako sada gleda na svijet novim očima i osjeća da je njegova misija na ovom svijetu ispunjena.
Edis Zuban također gaji velike nade za budućnost, izražavajući želju da se uskoro vrati u Sarajevo: „Nadam se da ću u septembru zagrliti svoje Sarajevo.“
Tokom posjete, susreli smo se i s njihovim zajedničkim prijateljem Hasibom Bašićem, koji je također došao izraziti podršku, čime se potvrđuje koliko su ova prijateljstva i zajednica važni za njihove živote. Ova priča nije samo priča o medicinskom uspjehu, već priča o neizmjernoj ljudskoj snazi, nadi i nesebičnosti.
Bato Šišić