Zbog svega što je pratilo ovogodišnji SFF, nekako se jedva čekao njegov kraj. Zvuči pomalo čudno, ali nakon masakra u Gradačcu, te pravog “kina” sa četnicima, malo kome je bilo do filmova i crvenog tepiha. Nekako, svi su čekali taj 18. avgust i njegov kraj pa da se najvažniji kulturni ali i svaki drugi događaj u Sarajevu i BiH okonča jer mu, odjednom, “ni vrijeme, ni mjesto nije”.
Crveni tepih još stoji ispred Narodnog pozorišta, ali će uskoro biti uklonjen. Parkinzi koji su proteklih dana zajedno sa mostovaima bili glavna mjesta okupljanja “ljubitelja sedme umjetnosti”, a zapravo alkohola i elektronske muzike, sada opet služe samo automobilima.
Organizatori kažu da su već počeli pripreme za narednu godinu, kada SFF obilježava svoje 30. izdanje. To su već ozbiljne godine, i nadamo se da će biti i ozbiljno obilježene, a da će naš festival na koji smo tako ponosni, to opet ponovo biti, ponosni, ozbiljni, najbolji u širem okruženju, Sarajevo Film Festival na koji se mnogi iz svijeta, Evrope, a pogotovo regiona, utrkuju da dođu…
