Kolumne

RJEČNIK JUNAKA POP KULTURE: Jerry Cornelius - detektiv vremeplovac

Jedan od pop junaka koji su izvršili veliki uticaj na modernu kulturu jeste Jerry Cornelius, vremenski detektiv kojeg je stvorio britanski pisac Michael Moorcock.

FOTO: JERRY CORNELIUS/FACEBOOK
FOTO: JERRY CORNELIUS/FACEBOOK

On je objavio roman “Finalni program” u kojem se prvi put pojavio neobični alternativni detektiv Jerry Cornelius.

Ovaj roman ekranizovan je 1973. i u njemu je Corneliusa glumio Jon Finch.

Jerry Cornelius je biseksualac, opčinjen art deko stilom, koji živi u apokaliptičnom svijetu bliske budućnosti u londonskoj ulici Ladbroke Grove.

Tu je smješten njegov “vremenski centar” iz kojeg on odlazi u daleku prošlost ili budućnost.

Jerry Cornelius lovi vremeplovce koji skakuću po Moorcockovom “multiverzumu”, na planeti Zemlji na lokacijama od Notting Hilla u Londonu do Pnom Penha.

Moorcock je govorio da je inspiraciju za svog junaka našao među stanovnicima Notting Hilla, koji je šezdesetih godina prošlog vijeka bio centar alternativnih spiritualnih znanja.

Inspiraciju za postatomsku viziju Velike Britanije, Moorcock tvrdi da je našao u pjesmi Boba Dylana “A Hard Rain’s A-Gonna Fall”.

Poslije “Finalnog programa” Cornelius se pojavljuje i kao junak romana “Terapija raka”, “Engleski asasin”, “Muzak stanje”, “Entopijski tango” i “Alhemičarsko pitanje”.

On se lako kreće kroz prostor i vrijeme jureći nasilnike i svakojake negativce, razrješavajući slučajeve koji su često na ivici nadrealnog.

Jerry Cornelius je pomalo bizaran junak, podijeljena ličnost koja ne skriva svoju biseksualnost, opsjednut renesansnim likovima Harlequina i Pierrota.

S jedne strane, on je pravi svetac, a s druge – đavo.

Ženska strana njegove ličnosti se zove Una Persson i u nekim romanima je glavna junakinja.

Katharina Cornelius je Jerryjeva sestra s kojom on ima incestuozni odnos.

Moorcockov junak je poslužio kao inspiracija nekolicini autora stripa – Moebijusu za “Hermetičnu garažu”, Alanu Mooreu za “Ligu neobičnih džentlmena”, kao i Godardu i Riberu za “Astera Blistoka”.