Rodio se 1832. godine u viktorijanskoj Engleskoj.
Imao je sedam sestara, od kojih je većina mucala kao i sam Charles.
Ta govorna mana značajno je uticala na njegov život.
Pošto nije imao dobru komunikaciju sa svijetom odraslih, koji su njegovo mucanje ismijavali, Charles se zauvijek opredijelio za komunikaciju s djecom.
Shvativši dječiji svijet kao model univerzuma, Charles je neminovno morao biti veliki zaljubljenik u sve vrste igara, pa tako i matematike kao najsavršenije igre koju je stvorio ljudski rod.
Charles, koga možemo zvati Lewis Carroll, to je postao onog trenutka kad je poželio da se igra i sa svojim životom i sa svijetom kome je pripadao.
Tako se Dodgsonova ličnost jednog dana podijelila na dvije – jednu koja je započela vrlo ozbiljnu karijeru univerzitetskog profesora matematike i na drugu djetinje neozbiljnu ličnost umjetnika.
Poput neke pozitivne varijante Doktora Jekylla i Mister Hydea, Charles je u kontaktu s djecom prestajao da muca i pretvarao se u Lewisa Carrolla, nenadmašnog pripovjedača.
Profesionalnu karijeru započeo je na koledžu Christ Church u Oxfordu.
Bio je dosta nervozan univerzitetski profesor matematike.
Bavio se čudnim pronalascima, šemama i planovima.
Još kao mladić počeo je da se bavi pisanjem da bi zabavio svoje roditelje i sestre.
Kao kućni pisac nastavio je čitavog života da se literaturom bavi privatno, čak i kad je postao veoma poznat.
Sam je finansirao svoja raznorazna izdanja: od kolekcije pisama, preko pamfleta o javnim reformama, do prvih izdanja knjiga o Alisi.
Obožavao je da piše pisma i vodio je precizan registar primljenih i poslatih pisama, čiji je broj iznosio više od 90.000.
Uglavnom je pisma pisao majkama mladih djevojčica od sedam do četrnaest godina.
Djevojčice i fotografija bile su njegova najveća strast.
Neki od tih portreta danas spadaju u bisere svjetske historije fotografije.
Ipak, mnogo značajnije jeste to što je Carrollova ljubav prema nekim od tih djevojčica bila pokretačka snaga koja ga je nadahnula da napiše svoja najbolja djela.
Inspiraciju za “Alisu u zemlji čuda” imao je u maloj Alice Liddell, kćerki rektora svog univerziteta, Alisa iza ogledala inspirisana je drugom Alisom, a mala Gertrude Chataway nadahnula je brilijantnu poemu “Lov na Snarka”.
Zbog ove svoje pomalo bizarne opsesije, koju nije skrivao, Carroll je često imao problema s majkama svojih ninfeta, ali je uvijek zahvaljujući sjajnoj logici i retorici uspijevao da ih umiri.
Austin Warren u svom eseju o Carrollu, navodi da je Dodgson umnogome podsjećao na Bertranda Russella, matematičara logičara koji je cijelog života ostao prerano razvijeno dijete.
On također navodi da nijedan autor s engleskog govornog područja, izuzev Shakespearea, nije toliko navođen i citiran.
Njegove riječi obožavaju da upotrijebe filozofi i političari.
Njegove knjige su u isto vrijeme i tipično engleske i vanvremenske.
Charles Lutwidge Dodgson umro je 1898. godine, u šezdeset šestoj godini, dok je njegov alter ego Lewis Carroll nastavio svoj vječni život.