Nakon koncerta 1994. godine u Budvi, Mladenović je hospitaliziran a kasnije je ustanovljeno da ima rak pankreasa. Preminuo je petog novembra 1994. godine.
Milana Mladenovića rođen je 21. septembra 1958. u Zagrebu, a u Sarajevo se s porodicom doselio kao šestogodišnjak. Tu upisuje prve časove gitare kod Garija Garinče i tako započinje svoju muzičku karijeru.
“Sarajevo je vjerovatno mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali – ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Bio sam klinac s naočalama i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Garija Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Poslije sam preselio u Beograd”, govorio je Mladenović.
Svoju vezu sa Sarajevom Milan nikada nije u potpunosti raskinuo. Pjesma Ekatarine Velike pod nazivom “Sarajevo” budila je u njemu “kristalna sjećanja” na grad, a pjesmom “Crv” pokazao je svoju privrženost Sarajevu i u jednom od najtežih momenata kada je počinjen masakr na pijaci Markale.
Najveći uspjeh Milan pravi u Beogradu gdje je preselio s porodicom. Zajedno s Ivicom Vdovićem i Dušanom Kojićem osnovao je novovalnu grupu Šarlo akrobata, a 1981. godine izlazi jedini album Šarla “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…”.
Nakon kratkog projekta u ovoj grupi Milan formira Ekatarinu Veliku i tu se počinje ostvarivati u potpunosti kao muzičar i pisac. Albumi EKV-a, a čije je pjesme Milan većinom napisao, postali su sastavni dio života mnogih generacija. S ovom grupom Milan je izdao sedam albuma, a nakon albuma “Samo par godina za nas”, izdanog 1989. godine, dobijaju nagradu za najbolju grupu. Početak rata u Jugoslaviji i projekt Rimtutituki
Mladenoviću je teško pao raspad Jugoslavije i to je navodio u mnogim intervjuima u tom periodu. Godine 1992. na festivalu “Beogradsko proljeće” ostao je zapamćen po izjavi koja i danas imaju veliku težinu.
“Mnogi naši prijatelji morali su da napuste ovu zemlju. Neki od njih su u ovom trenutku živi, a možda i ne. U Sarajevu, Dubrovniku, Zagrebu, Rijeci itd. Molim vas, minut ćutanja za sve koji su poginuli u ovom ratu koji nema nikakvog smisla”.
Svoj antiratni angažman nastavio je kroz sastav Rimtutituki koji su činili brojni beogradski muzičari, a koji je nastao kao revolt zbog svih dešavanja u već tada bivšoj Jugoslaviji.
Na nastup koji se trebao održati 1993. godine u Banjoj Luci odbio je doći iz protesta što je srušena banjalučka džamija Ferhadija.
Nakon svih dešavanja u Jugoslaviji, vidjevši da ne može pomoći, Milan je odlučio otići u Brazil. Tu snima i svoj posljednji materijal “Angel’s Breath” koji obiluje spiritualizmom i brojnim temama.
Upravo s ovog albuma najpoznatija je pjesma “Crv” koju je Milan napisao zajedno sa svojom djevojkom.
“Mi smo spontano napisali tu pjesmu. Ne znam da li znate koji je direktan povod za nastanak te pjesme. Mi smo tada bili u Brazilu. To je bio 5. februar 1994. godine. Tog dana su granatirane Markale u Sarajevu. To je nas, naravno, jako potreslo. Imali smo jedan razgovor, nakon što smo saznali te vijesti. Suba, on i ja smo sjedili, pričali satima o svemu što se dešava i prosto sjeli i napisali u jednom dahu tu pjesmu”, ispričala je Maja Maričić u izjavi za srbijanske medije.