Vijest o njegovoj smrti 21. aprila 2024. godine objavio je Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod, na društvenim mrežama. “Bio je naš najznačajniji lingvist-bosnist. Plemenit i dobar čovjek, učitelj i prijatelj. Bog dragi neka mu bude milostiv”, napisao je Kodrić.
Crtice iz bogate biografije
Jahić je rođen 1948. godine u Mostaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Rogatici. Studij srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu završio je 1973.
Magistarski rad pod nazivom Lovačka terminologija i lovački žargon u govoru rogatičkog kraja odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1977.
Doktorsku disertaciju pod nazivom Ljekavskošćakavski govori istočne i jugoistočne Bosne odbranio je 1981. na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Brojne publikacije u naučnim časopisima
Radio je u Institutu za jezik i književnost u Sarajevu, a na Filozofskom fakultetu bio je angažiran od 1975. godine
Godine 1983. biran je za docenta, 1989. za vanrednog, a 2002. za redovnog profesora na predmetima Historijska gramatika i Historija bosanskoga književnog jezika. Od 1989. do 1993. bio je lektor i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti na Katedri slavenskih jezika Filološkog fakulteta Moskovskog državnog univerziteta.
Područja Jahićevog naučnog djelovanja bila su dijalektologija, historija jezika, sociolingvistika, iz kojih je objavio veći broj radova u naučnim časopisima (Južnoslovenski filolog, Zbornik za filologiju i lingvistiku, Slavjanskoje slavjanovedenije, Pregled, Sveske Instituta za proučavanje nacionalnih odnosa). Član je Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.
Osim naučnog, bavio se i književnim radom te objavio je više zbirki pjesama. Uz Rječnik bosanskog jezika, kao njegovo kapitalno djelo, neki od naslova su i: Sedra pelinova, Trešnjev bunar, Vitorin vrijes, Stakleni mejt, Bošnjački narod i njegov jezik…
Na portalu Bosnainfo imali smo čast da objavimo intervju sa istaknutim bosanskohercegovačkim lingvistom Dževadom Jahićem 29. jula 2022. godine.
U nastavku podsjećamo kako je govorio rahmetli Jahić za naš portal:
“Nedavno smo Abdulah Sidran i ja imali razgovor na televiziji u Krajini, pa sam rekao da je pogubna, poražavajuća situacija na medijima, jedan neprofesionalni nivo upotrebe jezika u sredini u kojoj se djeluje. Obični takozvani čovjek misli da je jezik ono što se čuje na televiziji i to sve prelazi u njegov jezički idiom, ali to je sve na kratke staze. Ja sam govorio o tome da je jezik vrlo žilava historijska pojava, on traje vijekovima, ne mogu ni najgore televizije, ni najgori mediji mu ne mogu nauditi. Ali je tragično da mi kao kulturna zemlja, koja ima tako tešku historiju ali ipak je kulturna zemlja, evropska, da ne možemo na televiziji slušati svoj jezik. Jedna od tih bolnih naših tačaka jeste i jezik medija”, mišljenja je Jahić.
Profesor smatra kako iz medija uopće nema nikakve inicijative da se razgovara i da se napokon stvari postave na profesionalniji nivo, nego i dalje se sve to događa na jedan vrlo mučan način.
Vijekovima bogato jezičko naslijeđe
“Jezik ne trebam ja dokazivati niti bilo ko od nas, to je jedan od osnovnih stubova, elemenata kulture, naroda i pojedinca i društva. Ja se nadam kao filolog koji se bavi time decenijama da će pošto nauka uporno radi, da će napokon naše škole i naši mediji prihvatiti ono što je njihovo i da neće ispoljavati komplekse u odnosu na drugu sredinu da je to modernije, da ovo nije moderno. Imamo vrlo bogato jezičko naslijeđe, bogatu književnost, vrlo slojevitu historijski utemeljenu koja traje najmanje pet, šest vijekova. Sve to treba znati”, isticao je profesor Jahić.
A kako znati, škola mora to sve prezentirati, današnji naši novinari, smatra profesor, nemaju vremena da uče ono što nisu učili svojevremeno i onda se to događaja.
“Nije jezik samo kad je u pitanju riječ, da li upotrijebiti tijekom ili tokom itd, da li je upitanju tisuća ili hiljada, nego je čitav jedan kompleks jezički, jedna kultura čovjekova, kultura naše zajednice i sredine je na vrlo skromnom nivou i nadamo se nekim boljim vremenima gdje će jezik bosanski biti na svome mjestu, gdje i treba da bude, jer je to vrlo slojevit, bogat jezik naslijeđen historijski, niko ga od nas nije izmislio, nego smo ga samo naslijedili, a mi profesionalci bavimo se njime, objašnjavamo, tumačimo, pokušavamo objasniti ali sve to ide vrlo teško zbog ovih naših nesretnih prilika.
U jeziku se sve ogleda, jezik je slika, mišljenje, jezik je ono što u nama postoji. Bez jezika mi nismo ljudi, mi smo kulturna bića, mi smo ono što jesmo”, pojašnjava Jahić.
Kompleksi su u pitanju kad je riječ o jeziku
Govoreći o važnosti jezika, nemoguće je ne primijetiti da se kroz jezik odražavaju i strahovi, ali su specifični i ne možemo ih nazvati strahovima, smatra profesor Jahić i tvrdi da je bolje nazvati ih dubokim kompleksima:
“Mi još uvijek bolujemo i kad kažem mi, ja ne uopćavam, nego kažem bolujemo od kompleksa nametnute niže vrijednosti, ne upotrebljavamo vlastiti jezik, vlastite svoje naslijeđene odlike i svoje vrijednosti, nego upotrebljavamo neki jezik koji ne ličini ni na onaj hrvatski tamo, ni na onaj srpski ovamo itd. Kompleksi su u pitanju kad je riječ o jeziku. Kompleks je rezultat zadnjih 50 do 100 godina naprimjer gdje je to sve bilo zaista potisnuto i vjerovatno treba proći neko vrijeme da sve dože na svoje mjesto.
U svakom slučaju nekog napretka ima da ne bi sve ispalo da je crno. Naš čovjek je napokon svjestan toga da mu je jezik bosanski, da je jezik Bosne, bosanski jezik. To je najvažnije i svjestan je toga da mu nije više nevolja da svoj jezik naziva drugim nazivima, nego svojim vlastitim. On to više ne čini, na kraju krajeva i nova generacija naše djece u školama ove praktično i ne znaju više za naziv srpsko-hrvatski, s tim da naglasim da se ne bimo pogrešno razumjeli bosanski jezik je otvoren jezik. I mi ovdje u nauci ne negiramo niti srpski, niti hrvatski niti crnogorski, samo što imamo negiranje sa drugih strana, što je poseban problem, ali su krivice na nama, najveće u Bosni, što ne umijemo da se organiziramo i da na pravi način predstavimo te naše vrijednosti koje naglašavam, nam je historija podarila u amanet, niko od nas nije zaslužan. Jedino bi trebao biti zahvalan svako od nas u svojim mogućnostima da čuva ono što je njegovo, da cijeni ono što je njegovo kako bi bio čovjek svijeta i Evrope. Ne može se biti svjetski čovjek, a da prekoračite preko vlastitog identiteta, to je apsurdno”, pojasnio je 29. jula 2022. za Bosnainfo profesor Jahić.
——————————————————————————————————————–
Dženaza akademiku Dževadu Jahiću klanjat će se u srijedu 24. aprila 2024. godine u Begovoj džamiji u 13:00 sati, a ukop će se obaviti u 17:00 sati u Prači.