Zaprška je godinama bila najbrže rješenje, ali istina je da često ubije ono što gulaš treba da bude, dubok, gust i prirodan. Zato su stare kuhinje imale drugačiju logiku. Nije se išlo na prečice, već na sastojke koji rade posao iznutra, bez da ih uopšte primijetite.
Tajna nije u brašnu, već u strpljenju i pametnim trikovima
Krompir je prvi i najpošteniji saveznik. Ubacite ga tokom kuvanja, a pred kraj samo ga izgnječite direktno u šerpi. Ne mijenja ukus, ali daje onu gustinu zbog koje gulaš djeluje kao da je krčkao satima duže.
Mahunarke su trik za one koji vole konkretniji zalogaj. Beli pasulj možete izgnječiti i umiješati u sos, crveni ostaviti ceo za teksturu, dok se sočivo gotovo neprimetno raspadne i odradi posao bez buke. Rezultat je jači, puniji gulaš koji zapravo zasiti.
Više luka nego što mislite da treba. Ovo je stari bakin potez koji ljudi danas preskaču. Kada se luk dugo dinsta, on se praktično raspadne i pretvori u osnovu koja prirodno zgušnjava jelo. Plus, daje onu blagu slatkoću koja balansira meso.
Kada shvatite ove trikove, zaprška vam više neće pasti na pamet
Prezle su hitna pomoć. Ako je gulaš gotov, a i dalje rijedak, jedna do dvije kašike mogu da ga spasu. Bitno je da ih dodajete postepeno i mešate, jer brzo povuku tečnost.
Povrće koje se raspada je najtiši trik. Šargarepa, paprika ili dodatni krompir, kada se duže kuvaju, samo ih blago izgnječite i vratite u sos. Niko neće znati šta ste uradili, ali će svi primijetiti razliku.
Na kraju se sve svodi na isto, gulaš ne treba da bude gust zbog brašna, već zbog onoga što ste u njega već stavili. Kada to shvatite, kuvate drugačije i nema nazad, prenosi Ona.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.