Vrste koje volimo:
Obična kljukuša: Samo tijesto, ispečeno i iskomadano (istrgano) na komadiće, a zatim začinjeno.
Kljukuša s krompirom: Vjerovatno najpopularnija verzija. U tijesto se dodaje rendani ili na kockice sjeckani krompir, što jelu daje dodatnu teksturu i sitost.
Kljukuša s mesom: Za one koji traže konkretniji obrok, u tijesto se dodaju komadići piletine ili faširanog mesa.
Tajna je u “Začinbi”
Kljukuša sama po sebi je dobra, ali ono što je čini magičnom je završni korak. Čim se izvadi iz rerne, ona se “trga” ili siječe, a zatim prelijeva smjesom koja život znači:
Bijeli luk i mileram (ili kiselo vrhnje): Puno bijelog luka sitno isjeckanog i pomiješanog s domaćim kajmakom ili mileramom.
Maslo: Otopljeni puter kojim se sve to “zalije” dok je još vrelo, tako da tijesto upije sve mirise.
Zašto je kljukuša “kraljica snalažljivosti”?
Historijski gledano, kljukuša je bila jelo težaka i seljaka. Kada nije bilo vremena za razvijanje jufki za pitu, ili kada je u kući bilo samo malo brašna i par krompira, kljukuša je bila rješenje. Brzo se pravi, a hrani cijelu porodicu.
Zanimljivost: Naziv “kljukuša” dolazi od riječi “kljukati”, što asocira na bogato zalijevanje i punjenje tijesta dodacima.
Tri trika za savršenu kljukušu
Vrela tepsija: Prije nego što izlijete tijesto, tepsiju s uljem stavite u rernu da se dobro zagrije. Kada tijesto “zacvrči” pri dodiru s tepsijom, znat ćete da će kora biti savršeno hrskava.
Tanak sloj: Nemojte pretjerivati s debljinom. Kljukuša je najbolja kada je tanka, jer tako dobijete više hrskavih dijelova.
Ne štedite na bijelom luku: On je taj koji kljukuši daje karakter. Što više luka (ako se ne planirate ljubiti taj dan), to je kljukuša bolja!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.