Na godišnjem nivou je to 12 puta više ili preko 2,5 milijarde KM. To je ta računica koja bi statistički trebala da ” pogura” prosjek plate sa 1.100 KM na 1.500 KM ili na nekih 700 do 800 eura.
Republika Hrvatska ima već taj iznos i znatno više za dodatnih 400 eura. I šta ima opet. Ima isti problem u odnosu zemlje EU. Da bi se bar približila zemljama EU treba duplo povećati plate. Da bi se približila standardu zemalja EU, trebali bi dva puta uvećani prosjek povećati za još dva puta. Sve u svemu “Daleko je sunce”, kako je naslovio knjigu, iz moje obavezne literature, kontravezni književnik Dobrica Ćosić. Nešto gledam i čudu se ne mogu se načuditi kako se gubi silna energija. Stari mudrac je u svađi koliko magarac ima zuba rekao istinu: ” Hajmo prebrojati”.
Tako je riješio spor. Zato Vlada F BiH mora ” prebrojati zube magarcu”. Zašto? Zato što ovi koji se spore nikada nisu sabrali. Očito da im je strana računska radnja oduzimanja. Dijeljenju nisu vični. Radije bi ruku dali odsjeći. Množenje su dobro savladali. Sve u svemu ili u svemu postoje neki postulati ili pretpostavke od kojih se mora poći. Za sada su oni samo na strani doprinosa.
Pitajmo se kojih. Upravo onih koji su podloga zdravstvu, penzijama i nezaposlenim. Upravo tu je “truho pod”. Sve propalo. Pita li se neko kako to pokrpati da ne propadne. Ima li neko rješenje o tome koliko to košta. Koliko treba ” vode dosuti u šuplje bure”. I zato ima rješenje. Koje? Ono pravo. Na koga je delegirano? Na one koji hoće da budu vlast. Niko ne odbija zastupnička i ministarska mjesta. Za direktorskim jagma.
Kao da će tih 400 KM samo “pasti sa kruške”. Smješnije računice se nisam nagledao. Smješnijih eksperata , u svom pet decenijskom učenju ekonomije, nijesam vidio. Kažu takvi su u ” modi”. Zato smo dovdje dogurali.