Troškovi života svakodnevno rastu, a povećanja primanja radnicima i penzionerima sa kojima se hvali premijer Vlade Federacije Fadil Novalić su neznatna i građanima ove zemlje to ne znači ništa.
Nekada su građani i mogli ostaviti nešto sa strane od zarađenog novca, danas je to nemoguće. Životni standard je loš, pojedincima je dobro u ovom sistemu.
Ako je plaća nekome bila npr. 800 KM, a sada 1000 KM to u biti ne znači ništa, jer je sve poskupilo. Postavlja se pitanje šta je to minimalna plata ili cijena rada? To što je nešto nominalno povećano, ne znači da je i dovoljno kako bi se pratio rast cijena.
O cijenama, inflaciji, ekonomskim pojmovima kojima se manipuliše jer građani ne znaju, ali i šta treba Bosni i Hercegovini pitali smo prof. dr. Izudina Kešetovića, ekonomskog stručnjaka.
“Plata ili lični/osobni dohodak je dio nacionalnog dohotka koji se stiče po osnovu rada. Pojedinci taj dohodak stiču na razne načine. Prvi je po osnovu nesamostalne ili samostalne djelatnosti.Prvi su zaposlenici,a drugi samostalno obavljaju djelatnost. Visina dohotka koji se stiče po osnovu rada zavisi od produktivnosti. To je mjerljiva kategorija. Ako je ukupna produktivnost društva veća, veće su i plate. S toga ukupan društveni bruto proizvod (DBP) nije isti u svim savremenim državama. Bogate zemlje imaju veći DBP u odnosu na one manje bogate ili pak siromašne.
Naveli ste visine plata od 800 i 1000 KM. Prvi iznos od 800 KM u neto iznosu je veći od minimalne plata u entitetima i to: od 543 KM u FBiH i 590 KM u RS BiH. Drugi iznos od 1000 KM je manji od prosječne neto plate koja je isplaćena u septembru 2022. godine koji je iznosio 1.140 KM u FBiH, a u RS 1.189 KM. Bruto prosječna plaća u septembru 2022. godine je u RS bila 1.798 KM , a u FBiH 1.776 KM. Nominalni rast plaća u odnosu na isti period prošle godine je oko 16%.
To otprilike odgovara opštem indeksu rasta potrošačkih cijena u BiH 17% (septembar 2022. u odnosu na septembar 2021.godine; od čega je najveći rast cijena za hranu 26%, prevoz 28%, energiju 20%. Statistički podaci bilježe stalni rast cijena, ali u suštini ne odgovaraju realnom rastu naročito kada su u pitanju osnovne životne namirnice, energenti i predmeti lične potrošnje.S toga se ne može braniti teza da se rast cijena može kompezirati rastom dohodaka”, pojašnjava za Bosnainfo profesor Kešetović.
Jedan od naših problema jeste i što kao društvo nemamo dovoljno ekonomskih znanja da razumijemo osnovne ekonomske pojmove, pitali smo profesora da nam kaže na šta bi trebali građani obratiti pažnju, kao što je manipulacija pojmovima koju često i sam premijer Federacije Fadil Novalić koristi dok govori, a to je nominalni rast plaća i penzija, “inflacija nas neće pojesti”?
“Teza zvaničnika iz vlasti da nas inflacija neće pojesti je pogrešna. To se vidi posebno kod penzionera i radnika koji imaju plate ispod prosječnog ličnog dohotka. Druga bitna stvar je da je socijalna slika približno ista u entutetima RS, FBiH i DB. Šta to govori? Govori da teret inflacije snose oni sa najnižim dohotcima, a da korist imaju bogati.
Cijenu krize plaćaju siromašni sa još većim siromaštvom. Pojedine zemlje koriste sistem privremenog oporezivanja visokih profita pojedinih kompanija. Na taj način utiču na redistribuciju dohotka i uvode princip pravednosti.
Mjere vlada entiteta i Distrikta Brčko su pogrešne u dijelu minimalne plate i minimalne penzije. Diskriminatorski ili eksploatatorski odnos prema radnicima i penzionerima je proizveo velike ekonomske, demografske i socijalne štete. Vlast ne želi da shvati da plaću mora samo opteretit sa doprinosom za penzijsko osiguranje. Istovremeno mora podići za najmanje 50% najniži nivo penzija i plata; smanjiti poreski klin povećanjem poreza i prelazak finansiranja zdravstva iz poreza umjesto doprinosa.To zahtijeva duboku reformu penzionog i zdravstvenog sistema. Na tragu tog rješenja je i Evropska Unija koja ovu oblast reguliše direktivama. Na nama je da harmoniziramo sistem raspodjele dohotka sa praksama u zemljama EU.
S druge strane liberalizacija tržišta rada će nas prisiliti da promijenimo politiku dohotka i uđemo u opsežne mjere koje nam preporučuje Evropska Komisija”, kazao je Kešetović.
Politika se previše miješa u sve aspekte života, pa tako i u oblast ekonomije i zato imamo propast fabrika, obrazovanja, zdravstva, postavlja se pitanje može li se išta promijeniti u ovom vrtlogu korupcije?
“Politika mješanja je kompleksna. Nama trebaju dobre javne politike. Nosioc te politike je država. Ovdje je suštinsko pitanje dobrih javnih politika od strane nosioca vlasti. Stanje u kome se nalaze navedene oblasti počev od obrazovanja, zdravstva, energetike, poljoprivrede, industrije, zapošljavanja, je objektivna slika onoga što imamo, s jedne strane; i onoga za što smo sposobni kao društvo i država, sa druge strane.Zato smo najnerazvijenija ekonomija u Evropi gdje je sigurnost i politička stabilnost na veoma niskom nivou. Korupcija u BiH je sistemske naravi. Ona je na razini koja je najviša u Evropi sa indeksom od 30 do 40%. Gubitak je u sivoj ekonomiji.
Slika stanja je u švercu visokotarifnih proizvoda, neizdavanje fiskalnih računa i faktura, preko 100.000 blokiranih računa, hiljade nesprovedenih stečajeva, milijarde KM gubitaka u javnim preduzećima i ustanovama. Gubitak javnih prihoda se mjeri milijardama KM. Enormno siromaštvo građana koje se mjeri preko 2/3 populacije i uski krug bogatih koji je u rasponu od 1 do 2% i onih do 10% kod kojih je skoncentrisano ogromno bogatstvo. Srednji sloj propada i siromaši. Demografska slika postaje sumorna. Stanovništvo iseljava. Sela i gradovi ostaju pusti. Škole se zatvaraju. Ostaje stara populacija”, kazao je za Bosnainfo prof.dr. Izudin Kešetović.
Znaju građani kako im je i kako se živi od prvog do prvog u mjesecu, ali ne razumije vlast kako je narodu i ne žele da olakšaju jer “sit gladnog ne razumije”.