Vršnjačko nasilje više nije “dio odrastanja”, ono je postalo sofisticirani poligon za izrugivanje, ismijavanje i verbalne prijetnje koje ostavljaju dublje ožiljke od bilo kojeg ogrebanog koljena.
Vidljive riječi, nevidljive rane
Ismijavanje zbog “pogrešnih” patika, izrugivanje zbog nespretnosti ili sistemsko ponižavanje pred cijelim razredom nisu “dječija posla”. To su svjesni činovi dehumanizacije. Kada dijete drugom djetetu uputi verbalnu prijetnju, ono ne koristi samo riječi, ono koristi moć.
No, ključno pitanje koje se nadvija nad svakim školskim dvorištem nije samo šta se desilo, već zašto se desilo?!
Empatija se ne uči iz udžbenika
Gledajući djecu koja bez treptaja posmatraju vršnjaka u suzama, ne možemo a da se ne zapitamo gdje je nestala empatija?
Suosjećanje nije matematička formula koja se nauči u školi; to je emocionalna inteligencija koja se upija u najranijoj dobi. Ako dijete ne zna prepoznati tuđu bol, to je najčešće zato što ga niko nije naučio kako njegovi postupci utječu na druge.
Roditelji, pogledajmo se u ogledalo
Često volimo upirati prstom u sistem, školu i pedagoge. Iako oni imaju svoju ulogu, istina je nerijetko bolna – iz kuće dolazi odgoj. Škola je tu da obrazuje, ali roditelj je taj koji odgaja.
Moramo biti direktni… ako dijete pokazuje nedostatak empatije, to je alarm koji zvoni na vratima porodice.
Ako dijete kod kuće sluša kako roditelji ismijavaju komšije, kolege ili “drugačije”, ono uči da je to prihvatljiv model komunikacije.
Ako se svaki dječiji hir ispunjava bez postavljanja granica, dijete u školu ulazi sa osjećajem nadmoći, uvjereno da su drugi tu samo da mu služe ili da ga zabavljaju.
Najopasnije je roditeljsko negiranje. Rečenica “Moje dijete to nikad ne bi uradilo” postala je štit iza kojeg se krije nespremnost roditelja da se suoči sa sopstvenim neuspjehom.
Odgovornost, a ne samo odbrana
Nije dovoljno dijete nahraniti, obući i kupiti mu najnoviji telefon. Potrebno ga je naučiti da je drugome nanijeti bol poraz, a ne pobjeda. Roditeljska je dužnost da nauče dijete da “biti glavni” ne znači biti najnasilniji.
Ako kao roditelji ne naučimo djecu da poštuju tuđe dostojanstvo, onda smo pali na najvažnijem ispitu.
Možemo imati sve petice u knjižici i diplome na zidu, ali ako smo odgojili nasilnika, nismo postigli ništa. Odgoj nije stvaranje uspješnih mašina, već stvaranje dobrih ljudi. A taj put, bez izuzetka, počinje i završava kod kuće.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.