Stručnjaci predviđaju da bi ovo moglo biti ljeto s najviše morskih pasa u posljednjem desetljeću, ali istovremeno poručuju da nema razloga za zabrinutost.
Mlade psine već pristižu uz obalu, kamo dolaze iz neuobičajeno toplih voda Meksika zbog snažnog El Niña. Iako je njihov broj u porastu, istraživači naglašavaju da ljudi nisu dio njihova plijena, piše The Guardian.
Dr. Chris Lowe, direktor Laboratorija za morske pse na Državnom sveučilištu California u Long Beachu, objašnjava zašto nema mjesta panici. “Ljudi ne izgledaju niti zvuče kao plijen”, rekao je Lowe. “Ako morski pas ne procijeni da je nešto plijen, on to ignorira. To mu nije ni prijetnja ni hrana.”
Lowe već 20 godina prati velike bijele psine uz pomoć dronova i podataka o njihovu kretanju. Njegov je tim tokom 2015., kada je El Niño zadnji put bio ovako snažan, zabilježio dvostruko više morskih pasa uz kalifornijsku obalu. Okupilo ih se toliko da su u blizini zaljeva Monterey formirali veliko područje za mlade jedinke.
Mladi morski psi, dugi između dva i tri metra, sada redovito migriraju sa sjevera meksičke Donje Kalifornije. Drže se blizu obale kako bi se hranili ribama, ražama i lignjama te rasli u relativnoj sigurnosti prije nego što krenu u dublje vode.
Incidenti su, unatoč njihovoj prisutnosti, iznimno rijetki. Prema podacima kalifornijskog Odjela za ribu i divlje životinje, od 1950. zabilježeno je 250 slučajeva, od kojih je samo 17 bilo smrtonosno. Broj smrtonosnih ugriza ostao je stabilan, s prosjekom od oko 2,5 po desetljeću.
Kako bi otkrili zašto je broj incidenata tako nizak, istraživači iz Loweova laboratorija proučavali su ponašanje morskih pasa u blizini ljudi. U jednoj studiji snimali su zvukove surfera, plivača i kajakaša kako bi utvrdili kakve zvukove i vibracije proizvode pod vodom.
Tim je zatim te snimke puštao morskim psima na mjestima njihova okupljanja. Životinje nisu pokazale interes za zvukove surfera ili kajakaša, ali su reagirale na zvukove plivača, vjerojatno zbog udaranja rukama i nogama o površinu vode. Morski psi bi doplivali istražiti, približili se na otprilike tri metra, a zatim bi otišli.
“Zaključili smo da morski psi zapravo razlikuju ljude od svog uobičajenog plijena. Budući da im ne mirišemo, ne zvučimo i ne izgledamo kao hrana, oni nas tako i ne doživljavaju”, kaže Lowe. “To znamo jer bi u suprotnom broj ugrizenih ili pojedenih ljudi u Kaliforniji bio nezamisliv.”
Situacija u Kaliforniji je specifična, vjerojatno zbog vrste morskih pasa koja ondje prevladava – mladih bijelih psina, unatoč njihovoj reputaciji opasnih predatora. Na Floridi, državi s najviše zabilježenih ugriza morskih pasa na svijetu, mnogo su češće vrste iz obitelji grebenskih pasa, poput crnovrhih. Tamo je tijekom 2025. godine zabilježeno 11 ničim izazvanih ugriza, što čini 44 % ukupnog broja u SAD-u.
S druge strane, niz ugriza u Australiji, uključujući nekoliko smrtnih slučajeva, povezuje se s bik-morskim psima i velikim bijelim psinama. Zbog klimatskih promjena i toplijeg mora, bik-morski psi provode više vremena u blizini Sydneya.
Gavin Naylor, direktor floridskog programa za istraživanje morskih pasa, kaže da postoji jasan razlog zašto su incidenti češći na nekim mjestima. “Veliki bijeli pas razlikuje se od crnovrhog morskog psa otprilike kao klokan od psa”, objašnjava Naylor.
“Ne možete uspoređivati ugrize u Kaliforniji s onima na Floridi. Ugrize na Floridi uzrokuju potpuno druge vrste.” Iako u Australiji žive neke od istih vrsta kao u Kaliforniji, ondje ima više ugriza jer su morski psi u blizini naseljenih područja znatno veći.
Čak i na mjestima poput Floride, ugrizi su rijetki s obzirom na broj ljudi na plažama. “Stalno govorim ljudima da bismo samo u SAD-u imali oko 10.000 ugriza godišnje da nas morski psi stvarno ciljaju”, kaže Naylor. “Ljudi su poput malih debelih kobasica, vrlo ih je lako pojesti. Bio bi to pravi švedski stol. To nam govori da se morski psi zapravo trude izbjegavati ljude.”
Lowe priznaje da znanost još uvijek nema konačan odgovor na pitanje zašto morski psi ponekad napadnu čovjeka. Glavna teorija za ničim izazvane napade je zamjena identiteta. On pretpostavlja da u Kaliforniji, gdje su ugrizi rjeđi, velike bijele psine vrlo brzo uče.
“Te životinje stalno plivaju u tom okruženju”, kaže on. “Možda morski psi koji zabunom ugrizu ljude jednostavno nisu proveli dovoljno vremena u njihovoj blizini, ili možda općenito rijetko griješe. Ne znam kako bih to drugačije objasnio.”
Što se tiče sigurnosti, Loweov se stav promijenio. “Prije dvadeset godina smatrao sam da je svaki morski pas veći od čovjeka potencijalna prijetnja”, kaže.
No, tisuće sati snimki s dronova, koje prikazuju kako morski psi znatiželjno prilaze ljudima i okreću se čim shvate da nisu plijen, promijenile su njegovo mišljenje. “Danas, dvadeset godina poslije, svakodnevno plivam s tim morskim psima. S obzirom na sve podatke koje smo prikupili, nemam nikakvih dvojbi”, prenosi Index.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.