Računanje datuma Uskrsa povezano je s usklađivanjem solarne i lunarne godine.
Prema izvornom pravilu, Uskrs se slavi na prvu nedjelju koja dolazi nakon punog mjeseca koji dolazi nakon proljetne ravnodnevnice – pojava kada Zemljina osa nije nagnuta ni od Sunca ni prema njemu, a središte Sunca se u tom trenutku nalazi u ravnini Zemljinog ekvatora.
Ravnodnevnica je obično oko prvog dana proljeća (21. marta).
Prema pravilima Katoličke crkve, datum Uskrsa određuje se kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog mjeseca počevši s 21. martom. Ovako određen datum može biti u rasponu između 21. marta i 25. aprila, pa je zato Uskrs pomični blagdan, ali u okviru prvih mjesec dana proljeća.
Običaj je i da se za Uskrs kroz korizmu (40 dana pred Uskrs) pripremi odricanjem od nečega što nam je drago, kao svojevrsnim oblikom žrtve. Posti se obično petkom ili se poštuju propisi nemrsa.
Simboli Uskrsa osim jaja su još vino, hljeb, grančice masline ili palme (u nekim krajevima smreke ili jele), svijeće, pilići, zec, jagnje, krst i zvona.
Iako su pisanice (bojena jaja) još pretkršćanski običaj, danas su one postale simbol Uskrsa.
Simboliziraju proljetno buđenje prirode i novog života. One se tradicionalno daju na poklon. U prošlosti su mladići djevojkama, ali i obrnuto darivali pisanice kao znak ljubavi ili privrženosti. Također, one su korištene kao simbol izmirenja. Tako su osobe darivajući jedne drugima pisanicu, prešutno tražile oproštenje ili ga davale.
Prema vjerovanjima pisanica, odnosno bojeno jaje trebala bi zaštititi od zlih sila. Zbog toga se ljuska od tih jaja mljela i bacala na polja, oranice i stavljala u staje.
Zanimljivo je da se u starom Zagrebu do 14 st. tucanje jaja uzimalo kao prijelomna tačka u godini, pa su se nekim zapisima može pronaći kako se neki događaj opisuje “To se zbilo poslije tucanja jaja”.
Uz pisanice se vežu mnogi mitovi i priče iz prošlosti. Najskuplja pisanica bila je ona ruskog cara Aleksandra II. Na poklon je dobio jaje od masivnog zlata veliko 30 cm, na kojem je bilo urezano sedam stanica Puta krsta. Sve je još bilo ukrašeno rubinom i dijamantima.
Bojenje jaja
Postoje najrazličitije tehnike bojenja jaja, međutim, tradicionalno se jaja boje ljuskom crvenog luka i ukrašavaju na različite načine. Ljuske crvenog luka treba prokuhati desetak minuta u vreloj vodi. Nakon toga dodajte kašičicu octa i stavite unutra jaja da se skuhaju.
Postoje još metode prirodnog bojenja jaja (bez umjetnih kupovnih boja), ali boje su blage i rijetko kome uspiju. Ipak, navodimo ih jer vrijedi se potruditi kako biste izbjegli umjetne boje, a kasnije bojena jaja mogli bez straha jesti i vi i vaša djeca.
Crvena – Crvenu boju ćete postići kuhate li jaja u vodi u koju ste dodali korijen broča, cveklu ili crveni radić. Svaka biljka ispušta iz sebe boju koja će pisanicama dati lijep crvenkasti sjaj.
Crno-smeđa – U vodi za kuhanje jaja prethodno iskuhajte korijen hrasta.
Zelena – Lijepu zelenu boju ćete postići uz pomoć koprive, špinata ili poriluka.
Žuta – Ljuske oraha kuhajte petnaestak minuta prije nego dodate jaja.
Ljubičasta – U ljubičasto ćete obojiti pisanice budete li ih kuhali u vodi u koju ste stavili svježe ubrane ljubičice.
U Grčkoj su najrasprostranjenija grimizna jaja, u čast prolivene Isusove krvi.
U dijelovima Njemačke i Austrije na Veliki četvrtak upotrebljavaju se zelena jaja.
Austrijski umjetnici oslikavaju jaja tako što paprat i mladice oviju oko jaja pa ih onda kuhaju. Nakon toga skinu mladice, a na jajima ostane ocrtana paprat.
Slavenski narodi ukrašavaju uskrsna jaja posebnim primjerkom zlatne i srebrene boje.
Poljaci i Ukrajinci ukrašavaju jaja jednostavnim bojama i ukrasima. Određen broj jaja ukrašavaju na poseban način i ta jaja se nazivaju pysanki.
U Njemačkoj i nekim drugim zemljama jaja služe i kao ukras. Pomoću igle izbuši se dno jajeta i sadržaj se istrese u zdjelu, a prazna ljuska jajeta se u Velikoj sedmici vješa na grm ili na drveće.
Armenci ovakva prazna jaja ukrašavaju likovima Isusa, Marije ili nekim drugim religioznim motivima.
Što se kuha za Uskrs?
Pred Uskrs na večernju misu ili na jutarnju misu na sam Uskrs nosi se jelo koje se blagoslivlja. Obično se nosi neka vrsta kruha, pogače ili peciva, jaja, sjemenke i so. Blagoslov jela je najprije zahvaljivanje na onome što imamo, što je Bog udijelio tu hranu skupa s ostalim darovima. Na blagoslov se ne nosi puno hrane, tek toliko da ima pomalo za doručak za svakog člana obitelji, kako bi se izbjeglo bacanje blagoslovljene hrane.
Za Uskrs se obično priprema jagnjetina ili kuhana šunka koja se jede uz mladi luk, hren i domaći hljeb, a za desert se jede orahnjača ili neki drugi kolač s orasima. Također, slatka uskrsna pogača (pinca ili sirnica) kolač je koji se veže uz Uskrs, piše covermagazin.com.