Već tada je Musafar otkrio bol kao svoje jedino životno opredjeljenje.
Musafar je postao jedan od najpoznatijih svjetskih body-art umetnika kada je njegov rad predstavljen u eseju “Moderni primitivci” (1989.), objavljenom u čuvenom magazinu za modernu umjetnost “ReSearch”.
Bodipirsing, tetoviranje, samosakaćenje, tjelesne modifikacije i druge različite fakirske metode dio su performansa ovog umjetnika.
Dugogodišnje iskušavanje sopstvenog tijela učinilo je da Musafar ispita krajnje granice ljudskog bola.
Poput nekog hipermazohiste, Fakir Musafar buši svoje tijelo iglama, pričvršćuje ga mengelama, kači se na kuke za meso u hladnjačama i visi satima na hladnoći, zateže kaiš do te mjere da mu struk bude veličine kutije cigareta.
Ležanje pravih fakira na iglama i užarenom uglju djeluje poput lake igrarije spram njegovih bizarnih akcija.
On je autor romana “Princ bola” i izdavač časopisa “Body Play”.
Prema njegovom svjedočenju u intervjuu datom Josephu Lanzu, sve je počelo krajem sedamdesetih kada je njega i grupu bodi-art umjetnika okupio ekscentični američki milijarder konspirativnog beketovskog imena Dag Moloa.
Grupa je uspješno promovisala modu zvanu body piercing ili tjelesno bušenje.
Naravno, Musafar je imao pirsing na najbizarnijim mjestima tijela.
Njegov odgovor na pitanje kako podnosi toliku bol je vrlo neobičan: “Ja ne podnosim, već uživam, čitajte Bataja!”, nudeći svima na uvid fotografije kao dokaze svog ličnog umjetničkog ludila.
Umro je 2018. godine.