Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u historiji modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada, a na današnji dan građani Sarajeva prisjećaju se 32. godišnjice svakodnevnih patnji i stradanja.
Davorin Popović, Mladen Vojičić Tifa, Zlatan Fazlić Fazla, Ismeta Dervoz… samo su dio grupe sjajnih interpretatora koji su pjevali svom ranjenom gradu.
Jedan od autora pjesme Sarajevo će biti, uz Fazlu, je i Đorđe Balašević koji je ranije ovako govorio:
„Bila je ideja da svako od nas, nekadašnje raje, napiše po jednu strofu, pa je sklopimo u inat ludilu koje se nad Sarajevo nadvilo. Nažalost, većina kolega je imala stav ‘da se ne treba miješati’, pa sam ostao jedini od uljeza među Sarajlijama koje su je snimile, ali to me čini više razočaranim nego ponosnim. I dalje mislim da bi se sto glasova bolje čulo nego jedan, i da bi ujedinjeni muzičari, sportisti, glumci, bili Družina Prstena koja bi se možda i mogla nositi s Orcima, ali uzalud… Oni koji su se i htjeli umiješati već su bili na strani ‘nekih svojih’, i pjesma je ostala sama, samcata, kao crvena ruža na snijegu…“.
Prisjetite se ove pjesme:
Što više mislim, sve manje shvatam
Pećina tuge u meni zijeva
Sve teže rimama ja baratam
Pune mi oči Sarajeva
Što više mislim, sve više slutim
Nađite nekog drugog da pjeva
Ovu ću pjesmu da odćutim
Nema mi pjesme bez Sarajeva
I kada šuti, Sarajevo pjeva
I kad žmiri svjetlucaju mu oči
Suzama kiša u oluk se slijeva
Sarajevo će biti, sve drugo će proći…