Zašto? Zato što živim u ovoj državi i volim sve što je pod njenim šinjelom. Ali ne navijam za sve. Jednako strasno ne navijam za one klubove koji igraju protiv Želje.
Sinoć sam jednako strasno ne navijala za Aston Villu protiv Zrinjskog iz Mostara.
Zašto? Zato što je Zrinjski jedini bh. klub koji je u istoriji BiH najdalje šutnuo loptu i zakucao istorijski gol u grupnoj fazi nekog evropskog takmičenja.
Šta to znači za BiH? Novac se slijeva u ovaj klub, znači u BiH, raste klupski koeficijent države, što nije mala stvar, a ono što je najvažnije jeste da i kada se pare potroše, i kada koeficijent posluži svrsi, ostaće ispisana stranica istorije bh. fudbala.
U sinoćnjem meču drugog kola grupne faze Konferencijske lige između pomenuta dva kluba izabranici trenera Krunoslava Rendulića izgubili su u sudijskoj nadoknadi vremena. Rezultat na semaforu na kraju tekme pokazao je 1:0. Ipak, momci su se junački borili, sportskim žargonom rečeno – ostavili su srce na terenu. Pritom su morali apsorbovati i titanske volju, htijenje, nadu, fizičku i, nadasve, mentalnu snagu, znanje, umijeće…, zazivati psihologiju, parapsihologiju, vjeru, magiju, okultizam, astrologiju, sve sile nebeske i stanovnike Olimpa…, sve moguće i nemoguće oružje uperiti u protivnika, i to vrlo moćnog koji vrijedi 10 puta više nego čitava naša Premijer liga (podvlačim, jedan klub vrijedi više od cijele naše lige) i čiji najskuplji igrač košta pet puta više od čitavog Zrinjskog (podvlačim, jedan igrač vredniji je od cijelog našeg kluba).
Ako ubacimo još i to da je ne tako davno Aston Villa potopila Brighton k’o ledenjak Titanic s velikih 6:1, plemići su, ipak, veoma respektabilno pošutali loptu.
Kao što reče naš reprezentativac i igrač Zrinjskog Nemanja Bilbija uoči pomenute utakmice, „prevelika utakmica i za nas i za BiH i za Mostar“. Slažem se s Bilbijom. I navijam za Zrinjski. Dokle god nastupa pod zastavom Bosne i Hercegovine (i ne samo on), bodriću ga. Pa je l’?
„Pa, jeste“, odgovorio mi je drug Jasmin Tajić, inače sportski urednik dnevnog lista Oslobođenje.
„Uspjeh Zrinjskog mjeri se rezultatom. Fudbal se igra za golove, a golovi donose rezultat. Kad neko drugi napravi ovo kao Zrinjski, onda se može povesti rasprava koji je bh. klub najuspješniji. Ovako, Zrinjski je broj 1 bez dileme“, kazao je Tajić, koji je jasno objasnio onima kojima treba objašnjavati ono što ne bi trebalo objašnjavati. Teško bi se tu snašao i veliki Alex Ferguson, poznat po širokom poznavanju fudbalske filozofije.
Uoči pomenutog duela, na Instagram profilu jednog sarajevskog kafića osvanula je objava s porukom: „Kako je glupo biti ultras iz mostara“, uz napomenu: „Za svaki primljeni gol Zrinjskog Visnjevaca na racun kuce“. Nećemo se sad osvrtati na pravopisne i gramatičke greške, nego ćemo izvući ogledalo našeg bh. društva u cjelini, tj. sadržaj, koji je eklatantan primjer načina na koji čitava država funkcioniše – ne da komšiji crkne krava, nego nek’ crkne krava u mojoj štali zato što mi se ne sviđaju, recimo, njene šare ili što mi je neko drugi nametnuo i bez obzira na to što ta krava možda daje i više mlijeka od ostalih – nema veze, nek’ crkne. I kad mi crkne krava, odmah pravim dernek, častim kafanu, a gubitke ko šiša.
I tu primitivnu filozofiju živimo te kao vrsni filozofi provodimo, dok se Aristotel, Platon, Sokrat, Konfučije, Kant, Nietzsche, Marx i ostali mislioci prevrću u grobu pokušavajući shvatiti gdje su napravili propust. A da su još imali najveće Srbe, Bošnjake, Hrvate i (pre)ostale k’o mi, ko zna šta bi sve tad skontali.
Sadašnjost živimo u prošlosti, uprtih očiju u budućnost iz koje nam se smiješe aveti prošlosti. Nju dišemo i živimo na njen račun.
I dokle će nam biti tako, ne zna se. Odgovor još nije izmišljen. I neće biti sve dok ne navijamo za naše umjesto da navijamo za naše, dok šutamo Zrinjski dok on šuta loptu, dok su jedni kao dobri, drugi loši, treći grozni, a četvrte smo gurnuli na marginu, dok ne doživimo društvenu katarzu, dok smo svi jednaki, ali gotivimo samo one jednakije, dok mržnju imenujemo patriotizmom, nacionalizam humanizmom, fašizam antifašizmom (?!), ekstremizam liberalizmom… I dok filozofiramo po (sarajevskim) kafanama.