Predugo smo čekali, jer je pragmatični Nijemac želio da domaći političari iscrpe sve opcije u pokušaju dogovora, pa kad je shvatio da od toga nema ništa, presudio je kako je presudio.
Nema sada potrebe uopšte komentirati šta odluka znači, kad ona znači konačno formiranje jedne vlade koja će smjeniti onu koja je u “tehničkom mandatu” već godinama (postoji li slično nešto u svijetu igdje!?).
Reakcija je mnogo, od onih koje se prave na tastaturama širom stranačkih mindera, do poziva na proteste ispred Federalnog parlamenta danas kad treba da počne sjednica ovog zakonodavnog tijela koji bi izglasao tu novu vladu.
Šta će biti kad se masa zatalasa, sačekat ćemo svi, sve nas se to tiče, pogotovo Sarajlije koji će se danas popodne, po ko zna koji put, jedva probijati kroz gradske gužve dodatno pojačane, jer je jedna od dvije glavne ulice blokirana zbog protesta, a kad je tako, u gradu je opšti haos.
Hoće li samo dodatna gradska gužva i nepotrebna nervoza biti razlog zbog čega ćemo se sjećati ovog petka popodne, saznat ćemo brzo. No očito je da se svi od političara pa do običnog puka moraju ozbiljno posvetiti – svojoj državi!
Jer, očito, ovako više ne može. Ovi političari potpuno zaslijepljeni svojim prije svega privatnim (a ne nipošto nacionalnim) interesima, ne mogu donijeti ništa novo, dobro. Blokada na blokadu se izmjenjuje, a stojimo na rubu historije, kaskajući za normalnim svijetom koji ide naprijed. Korupcija je pojela sve normalno i dobro, poštenje se odavno ne cijeni, a o sposobnosti i znanju da ne govorimo.
Samo podobnost…
Narod mora preuzeti stvari u svoje ruke ako taj narod uopšte razumije šta nam se događalo i događa sve ove godine. Zato bi možda uvođenje instituta vanrednih izbora bilo rješenje. Jednostavno, izbori, rezultati, nema dogovora, ponovo izbori. Tako bismo sigurno dobili potpuniju sliku šta naš narod želi i hoće, ili možda prije šta neće, pa nek oni sa najviše glasova prave vlast.
I, naravno, potpuno svim politikama, strankama, oduzeti bilo kakav uticaj na brojanje glasova, jer je kod nas važnije ko broji, a ne ko daje svoje glasove na izborima.
Uz kasniju, kad se glasovi prebroje, strogu primjenu izmjena Krivičnog zakona koje je jučer Christian Scmitd također nametnuo, a po kojima se najoštrije sankcioniše kupovina mandata i preletavanje raznoraznih “papaka” iz jedne u drugu stranku kako bi se dobila “parlamentarna ili većina u nacionalim klubovima”, koja se opet ni za šta ne pita dok šef ne naredi kako i za šta da se diže rukica…