Svojom veličanstvenom i neponovljivom interpretacijom u amanet, budućim generacijama, ostavio je, “nisku biserja” izvornog melosa.
Pjevao, autorizovao, svirao, učio mnoge kako se to, dušom i glasom, pomjeraju emocije slušatelja.
O njemu se pjesme ispjevale, knjige pisale ipak, što god lijepog kažemo o rahmetli Zaimu Imamoviću, nemoguće je pretjerati.
Toplom i stabilnom mirnoćom “ilustrovao” je svojim jedinstvenim vokalom i bićem, pjesme kao sto su: “Zelen lišće goru kiti”, “Lov lovio Muhareme”, “Gledaj me draga”, “Ismihano dušo moja”, “Volio sam curu plavu”, “Evo, ovu, rumen ružu”, “Oj, jeseni tugo moja”, “Konja vodim, pješke hodim”, “Sabah zora”, “Bosno moja poharana”, “Stare staze”, “Razbolje se srce moje”…