Kultura

Hajrudin Alić, solista RTV BiH: OD BOFL ROBE TEŠKO SE MOŽE ISTESATI NEŠTO DOBRO

Muzička produkcija BHRT-a, u digitalnoj formi, štampala je album „U sevdahu“ Hajrudina Alića, sarajevskog interpretatora sevdalinki, na kojem on izvodi evergrine iz bogate riznice bosaskohercegovačkog muzičkog stvaralaštva.

Hajrudin Alić
FOTO: E. MURAČEVIĆ

„Sinoć sam ti Safo dvoru dolazio“, „Sarajevo divno mjesto“, „Kada moja mladost prođe“, „Evo ovu rumen ružu“, „Ne klepeći nanulama“, „Grana od bora“… samo su neke od inih koje je on kao vokalni solista Radio-televizije Bosne i Hercegovine, na svojstven način, snimio za arhiv ove kuće.

-Nagovijestili su mi da će se štampati još jedan album u sličnoj formi sa snimcima naših tradicionalnih pjesama sevdalinki, kaže Hajrudin Alić. Ma šta, u vremenu pred nama, radio i snimao sevdalinka će ostati u mom srcu jer ljubav prema njoj koju sam naslijedio od svoje majke nikada neće prestati.

Hajrudin Alić, rođen je 1956. godine u Sarajevu. Završio je Fakultet političkih nauka-smjer sociologija te je u Federalnom zavodu za statistiku radio na poslovima od običnog službenika do šefova odsjeka i pomoćnika direktora za sektor disiminacije i publikacije podataka. Uz posao nije iz ruku ispuštao gitaru.

Svirao je rok muziku. Kao sekretara KUD-a „Valadimir Perić Valter“, u okviru kojeg upoznaje i svoju suprugu, polako je uplovio u narodnjačke vode, pomalo pjevao, a kasnije osnovao i svoj Tamburaški orkestar sa kojim je nastupao po elitnim sarajevskim restoranima. Tako susreće i neke ljude sa Radio TV BiH među kojima su bili Ivica Bernardić i Rade Banovac.

Ivica je za njega napisao i vrlo dopadljivu pjesmu „Vatra ljubavi“. Po izbijanju agrsije na našu zemlju stupa u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine. Mirsad Sijerčić ga usmjerava na Radio TV BiH i Spasu Beraka, a on na svoju suprugu Ljubicu sa kojom korepetira i, malo po malo, počinje snimanje pjesama za arhiv ove kuće. Prva snimljena pjesma bila je „Ne pitaj me stara majka“ i vremenom se taj broj kreće na više od pedeset snimljenih pjesama.

-Istina, kao solista Radio televizije BiH nikada nisam bio sto posto uključen punim plućima u sve to, nastavlja Hajrudin Alić. Nisam imao svoje televizijske emisije, nisam nikoga vukao za rukav da mi takvo što omogući. Mislio sam da je dovoljno dobro odraditi svoj posao a da će sve to samo po sebi doći. Ja nisam od onih interpretatora, kao neki koji prečicama i snimaju sve i svašta. Nisam tip čovjeka koji bi sebi novcem, preko noći, objezbjeđivao slavu. Oni koji tako žele moraju znati da uzalud bacaju novce. Od bofl robe teško se može istesati nešto dobro. Nisam opterećen estradnom karijerom. Ne bavim se muzikom zbog popularnosti i toga da bih se obogatio. Pjevam jer volim pjesmu. Ona mi ispunjava dušu. Pjesma je nešto što volim te na neki način snimcima iza sebe ostavljamo trag te svoje ljubavi. Istina, lijepo je kad ta ljubav počne donositi prihode. Sretan sam jer u svemu što radim imam podršku svoje porodice, prijatelja i poznanika. U vremenu iza, malo se radilo na animaciji onih koji su snimali arhivske pjesme. Tim kolegama nije dat adekvatan pristup programima. Nekada se sevdalinka više poštovala. Sistem je stajao iza petnaestak interpretatora koji su imali svu potrebnu logistiku da snimaju i izvode pjesme iz naše bogate muzičke tradicije. Danas od toga nema nišra. Dolaze ini i sa jedne i sa druge strane naše zemlje. Ustupa im se svaka podrška. Zauzimaju prostor onima koji su u teškim vremenima, pored pjesmom, i puškom branili našu zemlju.I sam sam jedan od zapostavljenih.

FOTO: OMOT ALBUMA U SEVDAHU
FOTO: OMOT ALBUMA U SEVDAHU

Uz bisere iz naše izvorne muzičke tradicije snimale su se i neko nove pjesme pisane u duhu sevdaha?

-Jesu. „Ti si negdje daleko“ jedna je od takvih pjesama za koju sam sam napisao muziku i tekst a koju je u aranžersko ruho „obukao“ Edin Pandur. Ivica Bernardić mi je pored pjesme „Vatra ljubavi“ napisao još nekoliko pjesama. „Ti samo ti“ i još šest-sedam pjesama napisao mi je Ismet Polovina, nekoliko njih Đuka Savić… Možda te i neke druge pjesme stavim na neki album. Zašto to ranije nisam učinio teško je reći. No, sve se vrti oko sredstava kojih nikada nema dovoljno da se takvi projekti na pravi način odrade i promovišu. Smatram da je, konačno, došlo pravo vrijeme da se značajnije posvetim pjesmi jer ona, jednostavno, nikada nije otišla iz mog srca. Jedva čekam da se svojim prijateljima, poznanicima i svima onima koji su me svo ovo vrijeme iza bodrili, podržavali i tjerali da snimam, odužim novim snimcima i pravim feštama na kojima ću ih zabavljati svojom pjesmom.

Festivali?

-Ne vidim sebe kao učesnika nekog od sadašnjih festvala narodne muzike. Ne zbog toga što nebih volio da učestvujem već iz razloga što nisam zadovoljan organizacijom takvih manifestacija, onog što se dešava iza festivalskih kulisa. Ja se nadam da će se na takvim manifestacijama, konačno, početi takmčiti pjesme a ne pjevači. Međutim, takvo nešto se ne dešava. Uvijek postoje neki ultimatumi, želje nekih koji ucjenjuju organizatore nagradama i slično. Namjerno sam izbjegavao festivale. Zato što su oni u orbitu izbacuju i neke ljude koji to ne zaslužuju. Sa mnogih festivala se niti sjećamo pjesama niti imena onih koji su pobjeđivali.

Kakvi su odnosi među kolegama na estradi?

-Zavisti ima, kaže Hajrudin Alić. Kao ni drugi segmenti života, tako ni estrada nije imuna od ovakvih ponašanja. Na tu temu bi se mogao napraviti okrugli sto. Neškolovani i primitivni žele preko noći obrtati novce. Gdje je obrazovanje, korepeticija, vježbanje, gdje su snimci bez zavijanja i uvijanja. Ja iskreno ne pripadam takvim estradnim vodama. Moj put je čist i čestit apsolutno. Ne zavidim nikom. No, smeta mi kad nekopetentni ljudi počnu da ogovaraju i omalovažavaju one koji uistinu nešto vrijede. Ima nas svakakvih. Ogovaranju su skloniji oni koji umjesto da sami nešto konkretno rade više gledaju šta rade drugi. Nema razloga da vam tuđi uspjeh smeta. Svijet je toliko veliki da u njemu svako od nas može ispoljiti svoje aktivnosti. Svako od nas ima svoju nafaku. Neki jedva čekaju da ti se što tužno desi kako bi imali materijala za priče i ogovaranja. Takve je najbolje ignorisati. Oni koji se raduju tuđem neuspjehu ni vlastitom uspjehu se ne znaju radovati. Ja nemam čega da se stidim. Kvalitetom interpretacije najbolje se legitimišem. (Eset MURAČEVIĆ)

Prihvati notifikacije