Retrovizor

Sjećanje na Đorđa Balaševića: Vječiti dječak, panonski mornar, namćor i nikada luzer

Čuveni kantautor Đorđe Balašević preminuo je na današnji dan, 19. februara 2020.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ / RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ / RINGIER

Vječiti dječak, panonski mornar, namćor i nikada luzer, znao je da ujedini bivšu Jugoslaviju kada je bila najpodjeljenija.

Tog 19. februara 2020. čitav region je plakao, jer ga je čitav region i volio. Niko kao on, složili su se mnogi tada. U skoro svim glavnim gradovima, njegova publika odavala mu je počast paleći svijeći, ostavljajući cvijeće i plišane igračke. Tako je bilo i u Sarajevu.

Balašević je imao energiju koja je rijetko viđena, a uz sposobnost da svoju publiku dirne, nasmije, natjera da se zapita i da svoja osjećanja izrazi riječima koje svi mi znamo, ali nikada nam ne bi pale na pamet u trenucima kada objašnjavamo ono što je u nama.

Podsjećamo, Balašević je rođen 1953. godine u Novom Sadu, a 1977. godine započeo je muzičku karijeru sa grupom „Žetva“, sa kojom je snimio pjesmu „U razdeljak te ljubim“.

Godinu kasnije osnivao je grupu „Rani mraz“ sa kojom će snimiti tri albuma, a kasnije počinje i solo karijeru. Osim pjesama, Panonski mornar, imao je i drugačije načine izražavanja. Objavio je romane „Tri posleratna druga“, „Jedan od onih života“, potom „Kalendar mog detinjstva“ i „Rani mraz“, koji je opisan kao „scenarij za dugometražnu igranu baladu“. Jedno vrijeme je pisao i novinske kolumne.

S pjesmom “Moja prva ljubav” grupa “Rani mraz” sudjeluje na festivalu Opatija ‘78. Tokom te godine grupa izbacuje seriju hit singlova, meteroskom brzinom osvajaju tržište i postižu impresivne tiraže.

Uoči snimanja pjesme “Računajte na nas” pridržuju im se bivši članovi grupe “Suncokret” – Biljana Krstić i Bora Đorđević, ali ih Bora napušta nakon dva mjeseca i osniva “Riblju čorbu”.

Sa grupom “Rani mraz” izveo je Balašević dvije najpopularnije pjesme – “Priča o Vasi Ladačkom” i “Život je more”.

Početkom 1982. godine objavljuje album “Pub” kojim zvanično započinje solo karijeru. Ploča bilježi uspješne pjesme: “Boža zvani Pub”, “Pesma o jednom petlu”, “Lepa protina kći” i “Ratnik paorskog srca”.

Polovinom decembra 1983. godine objavljuje LP “Celovečernji The Kid”. Naredni LP “003” donosi nove hitove: “Slovenska”, “Al’ se nekad dobro jelo”, “Badnje veče” i “Olivera”.

Nekoliko godina prije rata, 1987. izvodi pjesmu “Samo da rata ne bude” koja simbolizuje himnu antiratnih stavova, što potvrđuje riječima: “Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima i svakoj bajci naude, da rata ne bude!” Pjesmu izvodi s dječjim horom.

Balašević nije bio samo kantautor već je napisao scenario i tumačio glavnu ulogu u TV seriji “Specijalna redakcija”, a glumio je i u TV serijama “Vojnici”, “Pop Ćira i pop Spira” i “Panonski mornar”. Napisao je i nekoliko knjiga: Tri posleratna druga, I život ide dalje (sve dalje odavde…), Dodir svile i Jedan od onih života.

Prvi poslijeratni koncert Đorđe Balašević u Sarajevu održao je 1998. godine u prepunoj Skenderiji. Dolazeći ovamo bio sam ispraćen iz Novog Sada, studenti su došli rano ujutro pred našu kuću, došao je pekar donio je perece za put. Došao je predsjednik grada, došli su mnogi da pošalju svoju ljubav ovamo sa nama, ima puno ljudi koji misle kao mi a koji nemaju načina da to kažu a koji su mislili na vas. Sad je to lako reći, znaš ono, ali postoje neke stvari, kao ono, možda sam mogao više pomoći, ali pjesma se ne čuje… Ja sam htio pjesmom da spasim svijet.

Jedan prosječan minobacač može da zaguši sve stihove koje sam ja ikad napisao… To je tako. Ipak, ja sam rekao doći ću, oni su pitali da li se bojim, osvanuli su to jutro u štampi natpisi ‘Na Balaševića se sprema atentat u Sarajevu’. Ali, samo da vam kažem… Da li se bojim da dođem u Sarajevo? Da se nečeg bojim ja bih se sakrio u Sarajevo. Vidite djeco, ok, ja idem i to je zapisano i to tako mora biti… Ne bojiš se za svoj život, ne bojiš se atentata? Ja kažem, ako je to cijena da dva dana budem na nišanu nekog luđaka, oni su mogli pet godina da budu na nišanu… Eto i meni načina da bar dva dana budem Sarajlija… – kazao je Balašević 1998. godine u Skenderiji.