Gledano iz ugla Taino Indijanaca, nove pridošlice, ratnički nastrojene, nikako nisu mogle da budu dobrodošao susjed. Razlikovali su se po fizičkom izgledu, običajima i najupečtljivijem ritualu zbog kog su Taino Indijanci živjeli u opravdanom strahu kanibalizamu.
Postoji pretpostavka da se Kolumbo nije pojavio (i uništio sve karipske kulture ), Karibe bi zavladale Karipskim ostrvima, jer su bili u punom osvajačkom zanosu.
Karibe (na aravačkom jeziku – ljudožder) su dobile ime po svom surovom ratničkom ritualu, naglašavam ratničkom jer je kanibalizam kod njih bio magijski obred čija je svrha bila da uzmu snagu pojedene osobe kao i da zastraše neprijatelja, a ne izvor hrane.
Karibe su se razlikovale od Taino Indijanca kako po običajima tako i po fizičkom izgledu. Unutar karipskog društva razlike između muškaraca i žena bile su izuzetno naglašene. U društvu je vladala poligamija, tj. muškarac je imao više žena. Mogao je u zajednicu da uvede i žene poraženih neprijatelja.
Muškarci su imali ključnu ulogu u donošenju svih odluka i sprovođenju zajedničkih aktivnosti. Zarobljeni muškarci su završavali kao robovi, zarobljenici ili su bili žrtve ritualnog kanibalizma. Riječ karibes na aravačkom jeziku znači ljudožderi.
Etnolog Špiro Kulišić u svojoj knjizi ‘Neobični običaji’ kazuje da se Kariba pleme zapravo zove Kalina ili Karina, a da su ih Evropljani nazvali Kariba ili Kaniba, po čemu se običaj jedenja ljudskog mesa u nauci naziva kanibalizam. On dalje kaže da su karipski ratnici prije pohoda na ljudske žrtve izvodili ratničku igru.
Pili su fermentisane napitke u koje su ubacivali ostatke mozga i utrobe jaguara, zajedno sa ostacima ubijenih hrabrih neprijatelja. Njihovi napadi su se uglavnom odigravali noću. Ploveći svojim kanuima, kradom bi opkolili neko selo Aravak Indijanaca i zatim bi uz paklenu viku i zvuk truba izvršili napad zapaljenim strijelama. Starce i odrasle muškarce ubijali su na licu mjesta, a u zarobljeništvo su vodili žene i djecu.