Magazin

Konzervirana hrana: Dobra ili loša?

Konzerviranje je metoda čuvanja hrane tokom dužeg vremenskog perioda, pakovanjem u hermetički zatvorene limenke. Konzerviranje je prvi put razvijeno krajem 18. vijeka kao način da se obezbijedi stabilna rezerva hrane za vojnike i mornare u ratu. Uobičajena konzervirana hrana uključuje voće, povrće, grah, supe, meso i morske plodove.

FOTO: PIXABAY
FOTO: PIXABAY

Kako konzerviranje utiče na osnove hranljivih materija?

Često se smatra da je konzervirana hrana manje hranljiva od svježe ili smrznute hrane, ali istraživanja pokazuju da to nije uvijek tačno. Ustvari, postupci konzerviranja sačuvaju većinu nutrijenata u hrani. Proteini, ugljikohidrati i masti nisu pod uticajem ovih procesa. Većina minerala i liposolubilnih vitamina (rastvorljivih u mastima), kao što su vitamini A, D, E i K, također su sačuvani. Ipak, pošto konzerviranje obično uključuje visoku toplotu, hidrosolubilni vitamini (rastvorljivi u vodi) kao što su vitamini C i B mogu biti izgubljeni. Ovi vitamini su generalno osjetljivi na toplotu i vazduh tako da se mogu izgubiti i tokom normalne obrade, kuhanja i skladištenja kod kuće.

Međutim, dok se procesom konzerviranja mogu izgubiti određeni vitamini, količine drugih zdravih spojeva mogu se povećati. Naprimjer, paradajz i kukuruz oslobađaju više antioksidanata kada se zagrijavaju. U jednoj studiji, ljudi koji su konzumirali šest ili više konzervi hrane sedmično osigurali su veći unos čak 17 esencijalnih hranljivih materija, u poređenju sa onima koji su jeli dvije ili manje konzervi hrane sedmično.

Konzervirane namirnice su dostupne, pogodne i ne kvare se lako

Dostupnost sigurne, kvalitetne hrane u mnogim dijelovima svijeta je nedovoljna, pa konzerviranje omogućava ljudima pristup širokom spektru namirnica tokom cijele godine – danas skoro svaku namirnicu možemo naći u konzervi. Također, pošto se konzervirane namirnice mogu sigurno čuvati tokom nekoliko godina i često uključuju minimalno vrijeme pripreme, nevjerovatno su pogodne. Štaviše, one obično koštaju manje od svježih proizvoda.

Može sadržavati tragove BPA

BPA (bisfenol-A) je hemikalija koja se često nalazi u ambalaži hrane, uključujući konzerve. Studije pokazuju da BPA u konzerviranoj hrani može preći iz konzerve u hranu. Jedna studija je analizirala 78 konzervi hrane i otkrila BPA u preko 90 posto uzoraka. Štaviše, istraživanja su jasno stavila do znanja da je konzumiranje konzervirane hrane vodeći uzrok izloženosti BPA. Neke studije na ljudima povezale su BPA sa zdravstvenim problemima kao što su srčane bolesti, dijabetes tip 2 i seksualna disfunkcija kod muškaraca.

Može da sadrži smrtonosne bakterije

Iako se to dešava izuzetno rijetko, nekorektno obrađene konzervirane namirnice mogu sadržavati opasne bakterije poznate kao Clostridium botulinum. Konzumiranje kontaminirane hrane može izazvati botulizam, ozbiljnu bolest koja (neliječena) može dovesti do paralize i smrti.

Većina slučajeva botulizma potiče od konzumacije hrane koja nije pravilno konzervirana kod kuće. Botulizam iz komercijalno konzervirane hrane je rijedak slučaj. Važno je da nikada ne jedete iz konzervi koje su ispupčene, udubljene, napukle ili cure.