Ugovor pod nazivom Pakt o nenapadanju, s obzirom na potpisnike, ministre vanjskih poslova spomenutih država, ostat će poznatiji pod imenom Pakt Ribbentrop Molotov.
Šta je navelo dvije ideološki potpuno suprotne i suprotstavljene države da potpišu jedan takav ugovor? U pozadini svega su imperijalističke ambicije Adolfa Hitlera, tj. teritorijalna ekspanzija koju nacistička Njemačka intenzivira u drugoj polovici 1930-ih.
Dolaskom na vlast 1933. nacisti vremenom počinju dovoditi u pitanje, a zatim i otvoreno kršiti odluke Versajske Mirovne konferencije održane po samom završetku Prvog svjetskog rata. Životni prostor, tzv. Lebensraum, nacisti počinju uspostavljati širenjem na teritorije okolnih zemalja. Prvo su 1936. ušli u Porajnje, područje uz granicu Njemačke i Francuske, zatim su početkom 1938. okupirali Austriju, krajem iste godine Sudete, dio Čehoslovačke nastanjen većinski njemačkim stanovništvom, a početkom 1939. i cijelu Čehoslovačku. Sljedeća na redu trebala je biti Poljska.
Znali su da je međusobni rat neizbježan, ali su obje zemlje htjele dobiti na vremenu
Međutim, Hitler je znao da Staljin neće mirno gledati osvajanje Poljske i dolazak Njemačke na granicu sa Sovjetskim Savezom. Iako su nacisti komuniste smatrali najvećom prijetnjom za zapadnu civilizaciju, planirani obračun sa Sovjetskim Savezom je odgađan do trenutka dok situacija u ostatku Evrope ne bude pod kontrolom. Upravo ti pragmatični geostrateški razlozi naveli su Berlin na pregovore s Moskvom. A Moskva ih je prihvatila jer joj je odgovaralo dobiti na vremenu, tijekom kojeg su se mogli bolje pripremiti za, po svim naznakama, ipak neizbježan rat s Njemačkom. Treba reći da je Staljin bio spreman prvo pregovarati s Britancima i Francuzima, te im je ponudio vojni pakt koji bi garantirao uključivanje svih strana u rat u slučaju njemačkog napada na bilo koju od država potpisnica.
Međutim, kako su Velika Britanija i Francuska odugovlačile s pregovorima, Staljin se, željan pod svaku cijenu izbjeći rat, odlučio okrenuti Njemačkoj. Dodatni motiv Sovjetima da razmisle o sporazumu s Trećim Reichom bila je Hitlerova ponuda da nakon okupacije Poljske Sovjetski Savez zauzme istočne dijelove te zemlje.
Dana 23. avgusta 1939. njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop doletio je u Moskvu. Gotovo je nadrealno izgledala scena na moskovskom aerodromu okićenom zastavama s kukastim krstevima, na kojem orkestar Crvene armije izvodi Horst Wessel Lied, himnu nacističke stranke. Svom sovjetskom kolegi Vjačeslavu Molotovu, ali i samom Staljinu Ribbentrop je izložio Hitlerov prijedlog o paktu koji bi garantirao nenapadanje sljedećih 10 godina. I dok je taj dio lako i brzo usuglašen problemi su se pojavili oko tzv. tajnog protokola kojim se određivala podjela teritorija i sfera utjecaja u Srednjoj i Istočnoj Evropi. Nakon telefonskih konzultacija s Hitlerom njemački ministar vanjskih poslova pristao je na sve sovjetske zahtjeve, te su oba sporazuma potpisana 24. avgusta u 2 sata ujutro. Za razliku od odredbi pakta o nenapadanju koje su sutradan putem medija obznanjene javnosti, odredbe tajnog protokola ostat će tajnom, ali ne zadugo.
Ubrzo se saznalo kako će dijeliti zemlje
Što su Treći Reich i Sovjetski Savez dogovorili po pitanju podjele interesnih sfera postat će jasno odmah nakon njemačkog napada na Poljsku 1. septembra 1939. Dok je Njemačka okupirala najveći dio Poljske, u istočne dijelove te zemlje ući će Crvena armija. Osim toga, pod sovjetsku sferu potpast će Estonija, Latvija i Litva, kao i Finska, ali i rumunjska Besarabija, odnosno teritorij današnje Moldavije. Zapadno od navedenog, dakle osim okupiranog zapadnog djela Poljske, države Mađarska, Slovačka, Rumunija, Bugarska i Jugoslavija ušle su u njemačku sferu utjecaja. Sfera utjecaja podrazumijevala je visok stepen političke, ekonomske i vojne kontrole nad teritorijem, ali ne i samu okupaciju ili aneksiju. Iako ni te opcije nisu bile isključene što će vrlo brzo za neke od spomenutih država i regija postati realnost. Osim nenapadanja i podjele teritorija, njemačko-sovjetskim paktom dogovoren je i čitav niz ekonomskih aranžmana.
Iz Sovjetskog Saveza je u Njemačku izvezena velika količina hrane, nafte i sirovina, dok su u suprotnom smjeru krenuli veliki transporti oružja, municije, te vojne opreme i tehnologije.
Ipak, prijateljstvo i saradnja nisu potrajali ni dvije godine
Sovjetsko-njemačko prijateljstvo i suradnja nisu potrajali niti pune dvije godine. Nakon što je postigao željene vojne ciljeve u zapadnoj i jugoistočnoj Europi, tj. kada je nestala opasnost od borbe na dvije fronte, Adolf Hitler se odlučio obračunati i sa Sovjetskim Savezom. Dana 18. decembra 1940. Fuhrer Trećeg Reicha potpisao je Direktivu broj 21, čija prva rečenica glasi: Njemački Wehrmacht mora biti spreman slomiti Sovjetsku Rusiju u brzoj kampanji – operaciji Barbarossa. Šest mjeseci kasnije, tačnije 22. juna 1941. Nijemci su s riječi prešli na djela, piše 24sata.hr.