Prvog septembra 1939. započeo je Drugi svjetski rat, najveći i najtragičniji rat u svjetskoj historiji. Toga dana nešto iza 4 sata ujutro njemačke jedinice ušle su na teritorij Poljske čime je pokrenuta operacija kodnog imena Fall Weiss.
Nakon munjevitog rata Poljska je bila prisiljena na kapitulaciju, ali je poljska vlada uspjela emigrirati u London odakle će nastaviti politički djelovati sve do kraja rata. Teritorij Poljske je okupiran i podijeljen između Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza sukladno Paktu Ribbentrop-Molotov potpisanom početkom avgusta 1939.
Napad na Poljsku aktivirao je čitav niz ranije potpisanih međudržavnih ugovora, zbog kojih će agresija na jednu zemlju ubrzo prerasti u svjetski rat. Povod za napad bila je tzv. Operacija Himmler, tj. niz diverzija u kojima su Nijemci noć uoči invazije prerušeni u poljske vojnike napadali objekte i ljude na njemačkom teritoriju uz granicu s Poljskom.
Puno poznatiji povod bila je višegodišnja bitka za nadležnost nad lukom Gdanjsk, kako su ju nazivali Poljaci, odnosno Danzig, kako su ju nazivali Nijemci.
Uprkos većini njemačkog stanovništva grad nakon Prvog svjetskog rata nije pripao Njemačkoj, već je Versajskim mirovnim ugovorom dobio status Slobodnog grada, zasebnog teritorija pod upravom Lige naroda.
Za Nijemce je posebno poražavajuća bila odluka da Slobodni grad Gdanjsk bude u carinskoj uniji s Poljskom. Ne manje važan problem predstavljala je činjenica da je tzv. poljski koridor, kojim je Poljacima upravo kod Gdanjska osiguran prilaz Baltičkom moru, razdvojio Istočnu Prusku od ostatka Njemačke.
Krvava esklacija
Od dolaska nacista na vlast 1933. ovaj problem postat će jedan od glavnih spoticaja u njemačko-poljskim odnosima, pa će višegodišnja diplomatska kriza u jesen 1939. eskalirati u otvoreni rat. Pritisak, a zatim i invazija na Poljsku bili su dio Hitlerovog šireg plana stvaranja novog njemačkog reicha i nove Evrope pod nacističkom dominacijom.
Taj plan podrazumijevao je između ostalog i teritorijalnu ekspanziju koja je po mišljenju nacista trebala ispraviti nepravdu nanesenu Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata.
Pod izlikom spašavanja pripadnika njemačkog naroda koji su u podređenom položaju živjeli u drugim državama Adolf Hitler je najprije okupacijom Porajnja, a zatim Austrije i Čehoslovačke, odlučio nasilno promijeniti odluke Versajske mirovne konferencije. Sve agresivnijoj njemačkoj vanjskoj politici na ruku je išla i tzv. politika popuštanja Velike Britanije i Francuske, čiji su politički predstavnici tolerirali Hitlerove osvajačke ambicije misleći da tako spašavaju mir u Evropi.
Umrlo je između 50 i 100 miliona ljudi
Takav pristup posebno će doći do izražaja na Minhenskoj konferenciji održanoj u rujnu 1938. na kojoj su britanski premijer Neville Chamberlain i francuski Edouard Daladier s Benitom Mussolinijem i Adolfom Hitlerom potpisali sporazum kojim prihvaćaju njemačku okupaciju jednog dijela Čehoslovačke, nakon čega će ubrzo uslijediti i okupacija cijele zemlje.
Pasivnost u slučaju Čehoslovačke zapadne su sile odlučile ispraviti u slučaju mogućeg napada na Poljsku. U martu 1939. Velika Britanija i Francuska potpisuju sporazum s Poljskom kojim obećavaju pružanje vojne pomoći u slučaju ugrožavanja poljske nezavisnosti od strane Njemačke. Šest mjeseci kasnije sporazum će biti proveden u djelo.
Nakon što je 1. septembra 1939. Poljska napadnuta, 3. septembra Velika Britanija i Francuska objavljuju rat Njemačkoj. Tako je počeo Drugi svjetski rat koji će trajati šest godina, odnijeti između 50 i 100 miliona ljudskih života, učiniti nezamislivu materijalnu štetu, i rezultirati potpuno novim geopolitičkim odnosima u svijetu, piše Net.hr.