Svijet

„Hitlerovi dnevnici“ – skandal s predumišljajem

U hamburškoj izdavačkoj kući „Gruner + Jahr" 25. aprila 1983. okupilo se 27 televizijskih ekipa i više od 200 novinara. Magazin „Stern" je priredio senzaciju.

FOTO: UNITED ARCHIVES/IFTN/PICTURE ALLIANCE/DW
FOTO: UNITED ARCHIVES/IFTN/PICTURE ALLIANCE/DW

Glavni urednici „Sterna” pred novinare su izašli s dvanaest crnih svezaka ispunjenih ličnim bilješkama bivšega kancelara Reicha Adolfa Hitlera. Napetost, uzbuđeni glasovi, škljocanje foto-aparata i reporter „Sterna” Gerd Heidemann, koji nošen općim oduševljenjem, pozira s dnevnicima. Te slike su obišle svijet.

U specijalnom izdanju od 28. aprila 1983. „Stern” je objavio prve ulomke navodnih dnevnika. Dotadašnji tiraž od 1,8 miliona povećana je za 400.000 primjeraka, a izdanje je bilo skuplje za 50 pfenniga.

Glavni i odgovorni urednik „Sterna” Peter Koch tada je ponosno saopćio: „Historija Trećeg Reicha velikim dijelom mora ponovo biti napisana.” Ali umjesto toga, kako pokazuju današnja istraživanja, radi se o krajnje iskrivljenom pogledu na historiju.

Nadimanje i loš zadah

Na početku se samo nižu privatne banalnosti. Hitlerova partnerica Eva Braun željela je besplatne karte za Olimpijske igre 1936. godine, što je Führera iznerviralo. Patio je i od neugodnih tegoba: „Na Evin zahtjev moji ljekari će me detaljno pregledati. Zbog novih tableta imam jaku nadutost i, kako Eva kaže, zadah iz usta.”

Historičari i kolege iz drugih medijskih kuća brzo su posumnjali u autentičnost zapisa. Kada je Savezni ured za borbu protiv kriminala (BKA) dvanaest dana nakon objavljivanja konačno Predstavio svoj izvještaj, dokaz da je riječ o falsifikatu bio je neoboriv: u bilježnicama je bio papir koji u Trećem Reichu uopće nije postojao, već se počeo proizvoditi tek pedesetih godina.

Veliki skandal. Državno tužilaštvo pokreće istragu. Glavni krivci, reporter Heidemann i falsifikator Kujau, završili su na sudu. Obojica su dobili višegodišnje zatvorske kazne.

Konrad Kujau je umro od raka 2000. godine, Heidemann živi u skromnim uslovima u Hamburgu. „Stern” je kasnije sam skandal opisao kao „najveću moguću nesreću u historiji magazina”. Godinama se nije mogao oporaviti od te sramote.

Falsifikator umjetničkih djela sve prevario

Sedamdesetih godina se slikar i talentirani falsifikator umjetničkih djela Konrad Kujau predstavlja kao trgovac i snabdjeva industrijalca i bivšeg SS-ovca Fritza Stiefela navodno pravim nacističkim artefaktima, uključujući navodne rukopise i umjetnička djela iz Hitlerovog pera.

Strastvenom skupljaču nacističkih relikvija pokazuje i prvi dnevnik koji je falsifikovao. Stručnjaci uspoređuju bilježnicu s ostalim Hitlerovim rukopisima koje je posjedovao Stiefel, a koje je Kujau također falsifikovao, i dnevnik proglašavaju originalnim, piše Deutsche Welle.

Kada je Stiefel upoznao Sternovog reportera Gerda Heidemanna, koji je također bio strastveni skupljač nacističkih suvenira, pokazao mu je dnevnik. Heidemann je namirisao senzaciju.

Počeo je istraživati glasine prema kojima su dnevnici Adolfa Hitlera pronađeni na mjestu pada nacističkog aviona u Istočnoj Njemačkoj. Heidemann odlazi na mjesto nesreće i uvjeren je da su knjige zaista tamo pronađene. O svemu tome informiše samo nekoliko kolega iz „Sterna“ i konačno uspijeva stupiti u kontakt s Kujauom.

Falsifikator u reporteru „Sterna” prepoznaje veliku šansu. Ponuda je brzo uslijedila – magazin mu za bilježnice nudi dva miliona njemačkih maraka.

Prva tri dnevnika se odmah provjeravaju. Autentičnost potvrđuju ugledni historičari, stručnjaci iz Saveznog arhiva i Služba za borbu protiv kriminala savezne pokrajine Porajnje i Pfalačka.

„Führer Hitler”

Ni urednici ni provjeritelji se ne obaziru na nelogičnosti. Poznato je i dokumentirano da je Hitler bio prilično lijen pisati. Dakle, čovjeku, okarakteriziranom kao nestrpljivom i impulzivnom, ne priliči da toliko piše po bilježnicama – i to sumnjivo urednim rukopisom i bez užurbano prekriženih pravopisnih grešaka. Na to se nije obraćalo pozornost.

Čak je i najočiglednija greška dobila objašnjenje: staromodnom tipografijom na koricama bilježnice su ispisana samo dva slova „FH“. Hitlerovi inicijali? Pohlepa onih koji su uključeni u prijevaru, oslobodila je određenu količinu mašte. Naravno, „FH“ treba se odnositi na „Führer Hitler”.

Svima dostupno

Istraživački tim javnog servisa NDR-a sada je uz pomoć umjetne inteligencije digitalizirao uglavnom nečitke rukopise i pretvorio ih u čitljivu formu. U februaru 2023. NDR je objavio sve falsifikovane dnevnike u online izdanju s komentarima.

Historičar i politolog Hajo Funke zapise je stavio u odgovarajući historijski kontekst i prokomentarisao ih. Historijske činjenice su brižljivo uspoređene s tekstovima Kujaua. Uz pomoć tražilice čitatelji brzo mogu pronaći dijelove teksta koji se bave „Evom”, „Goebbelsom”, „Staljinom”, „Jevrejima”, „Mussolinijem” ili „lošim zadahom”.

Do sada je samo nekoliko stručnjaka – poput onih iz Saveznog arhiva – imalo pristup falsifikovanim bilježnicama. Sada svi zainteresirani mogu pročitati razne stvari koje je falsifikator Kujau pripisao Hitleru.

Ni riječi o Holokaustu

Jedna stvar brzo postaje očigledna: nema naznaka da je Hitler aktivno provodio progon i istrebljenje Jevreja u Trećem Reichu. Naprotiv – ispada da ništa nije znao o Holokaustu i da je brinuo za Javreje.

Tim iskrivljenim pogledom na historiju Kujau pripisuje Hitleru riječi koje je smjestio u april 1933. godine: „Mjere koje su 1. započete protiv jevrejskih institucija, za mene su previše nasilne, odmah sam upozorio ljude koji su za njih odgovorni. Neki su morali biti isključeni iz stranke.”

O brutalnom pohodu protiv jevrejskog stanovništva tokom „Kristalne noći”, 9. novembra 1938. lažni Hitler piše: „Nije prihvatljivo da nekoliko usijanih glava našoj ekonomiji nanosi milionsku štetu, samo u staklu. (…) Pričali su mi o nekim ružnim napadima od strane nekih uniformiranih, ponegdje i o ubijanju Jevreja i samoubistvima Jevreja. Jesu li ti ljudi poludjeli? Šta će u inostranstvu reći o tome?“

Na dan kada je održana Konferencija na jezeru Wannsee, 20. januara 1942., u dnevniku stoji: „Očekujem izvještaje s konferencije o Jevrejskom pitanju. Obavezno moramo naći mjesto na Istoku gdje bi se ti Jevreji mogli sami uzdržavati. Zamolio sam sudionike konferencije za brzo rješenje. Mora postojati mjesto na Istoku gdje ti Jevreji mogu biti smješteni.”

Nigdje se ne spominje da je toga dana uz kafu i sendviče donesena odluka o masovnom ubistvu miliona evropskih Jevreja uz riječi „konačno rješenje Jevrejskog pitanja”.

Prihvati notifikacije