Nije tačno, kategorično odgovara S.
– Kako nije kad cijeli svijet bruji o tome, otvoriš portale – vrišti, prelistaš novine – izlijeće, upališ TV – napadne te, društvene mreže zapaljene svađom ko je počeo rat… Đe ti živiš, u nevjerici pita M.
– To gdje živim de jure je lako objasniti, ali de facto malo teže. No, da se vratim na pokretački motiv dijaloga, Palestina nije napala Izrael, nego njena militantna organizacija Hamas koja je izvela teroristički akt.
– Nije šija, nego vrat.
– Ili je šija ili je vrat, ovdje nije riječ o sinonimu, teroristička organizacija ne može se, i ne treba, identifikovati s običnim malim čovjekom. Pogotovo kad se još zna da se od formiranja Države Izrael ’48. Palestinci rađaju, nove generacije stasaju a da ne znaju za normalan, civilizacijski život.
– Ali ona faktički upravlja Pojasom Gaze?
– To je tačno.
– A je l’ Hamas teroristička ili oslobodilačka organizacija?
– Pa SAD i EU su je okarakterisale kao terorističku, a mi, ako želimo u EU, moraćemo se jednako odrediti, bez obzira na trenutna podijeljena mišljenja.
– A da li bi bilo Hamasa da nije formiran Izrael? Možemo li reći da je Izrael ustvari stvorio Hamas?
– Hmmm, pa kad tako posložiš…
– Šta će sad biti s Palestincima?
– Ne znam. Njihov predsjednik je najavio posjetu Moskvi, nije tajna da su Hamas, Ruska Federacija i Iran dobri drugari… S druge strane stoje SAD i EU, koje daju vjetar u leđa Izraelu. Velike sile bildaju mišiće, a ostali im nose tegove. Što je teg teži, mišići su im veći.
– Sve preko leđa jadnog naroda. Dok bildaju mišiće, narod gine na svim stranama. I to na stravičan način. Žrtve postaju samo broj kojim se gađaju preko medija.
– Hamasu su dobro nabildani mišići, ali ni izraelski tegovi nisu slabi.
– Čitam na jednom portalu da je Hamas izmasakrirao 40 izraelske djece. Stravično.
– Ni to nije tačno. Izraelsko ministarstvo demantovalo je tu vijest i navelo da ne raspolaže tom informacijom, nemoj vjerovati svemu što pročitaš.
– A kako ti znaš za demanti?
– Pa pročitala na portalu.
– A šta će biti s Izraelcima? Ne znam, sačekaćemo da neko objavi.
I tako, vijesti s Bliskog istoka saznajemo i upijamo iz (mejnstrim) medija, po kafama, mesarama, na stanicama gradskog prevoza, taksisti naročito imaju stav… Na društvenim mrežama gledamo kako se smjenjuju palestinska i izraelska zastava, svjedočimo svađama, prijetnjama, kletvama… Psujemo stručnjacima s kojima se ne slažemo, a veličamo one koji misle k’o mi. Javnost je podijeljena, jedni kunu Izrael, drugi Hamas. Radije ćemo prihvatiti neprovjerenu vijest, nego činjenicu ako nam se tako sviđa. Žrtve strane koju smo zauzeli su tragedija, tuđe su kolateralna šteta. Zavisno od perspektive, napadi postaju odbrane.
Dok Bliski istok gori, BiH se češlja. Ne može bez etničko-vjerskih podjela. Bošnjaci pretežno podržavaju Palestinu, Srbi i Hrvati većinom Izrael.
A gdje je u svemu tome službeni stav BiH apropo izraelsko-palestinskog rata? Ne znam, treba pitati Komšića.