Ovo zapravo znači da svijet ima samo šest godina da dostigne neto nulu, prema izračunima u novom istraživanju objavljenom u časopisu “Nature Climate Change.”
Trenutno, svjetski nivo emisija iznosi 40 gigatona CO₂ godišnje. S obzirom da je ovaj broj izračunat na početku 2023. godine, i deadline je zapravo bliži pet godina, nego šest, prenosi Science Alert.
Procjena je usklađena je s procjenom koju je objavilo 50 vodećih naučnika za klimu u junu i ažurirana s novim klimatskim podacima koji se temelje na ključnim brojkama izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz avgusta 2021. godine.
Ugljični proračun
Koliko CO₂ još može biti emitirano da bi se ostalo unutar određenih granica zagrijavanja naziva se “ugljični proračun”. Koncept ugljičnog proračuna temelji se na tome da se povećanje globalne prosječne površinske temperature Zemlje povećava linearno s ukupnom količinom emitiranog CO₂ od strane ljudi od industrijske revolucije.
Druga strana ovog postupka je da, otprilike rečeno, zagrijavanje prestaje kada prestaju emisije CO₂: drugim riječima, na neto nulu CO₂. To objašnjava zašto je neto nula toliko važan koncept i zašto su mnoge zemlje, gradovi i kompanije usvojili ciljeve neto nula. Uporedili su potom preostali ugljični proračun s 500 gigatona koji je izvijestio IPCC na početku 2020. godine.
Kako piše Science Alert, neke od ovih prilagodbi odnose se samo na vrijeme. Tri godine i 120 gigatona CO₂ emisija kasnije, svijet je bliži pragu od 1.5°C. Poboljšanja koja su uveli u metodu za izračunavanje proračunskih prilagodbi dodatno su smanjila preostali proračun.
Osim CO₂, čovječanstvo emitira druge stakleničke plinove i zagađivače zraka koji doprinose klimatskim promjenama. Prilagodili su stoga proračun kako bi uzeli u obzir projicirano zagrijavanje uzrokovano ovim ne-CO₂ zagađivačima. Da bi to postigli, koristili su veliku bazu podataka budućih scenarija emisija kako bismo odredili kako se zagrijavanje ne-CO₂ povezuje s ukupnim zagrijavanjem.
Nove procjene
Nešto od zagrijavanja uzrokovanog stakleničkim plinovima neutralizira hlađenjem aerosola poput sulfata – zagađivača zraka koji se emitira zajedno s CO₂ iz ispušnih plinova automobila i peći.
Gotovo svi scenariji emisija predviđaju smanjenje emisija aerosola u budućnosti, bez obzira na to hoće li se postupno ukidati fosilna goriva ili će emisije CO₂ nastaviti nepromijenjeno. Čak i u scenarijima u kojima emisije CO₂ rastu, naučnici očekuju strože zakonodavstvo o kvaliteti zraka i čišće sagorijevanje.
U svojem najnovijem izvješću, IPCC je ažurirao svoju najbolju procjenu o tome koliko zagađivači zraka hlađenje klimu. Kao rezultat toga, očekuje se da će pad zagađenja zraka u budućnosti doprinijeti više zagrijavanju nego što je prethodno procijenjeno. To smanjuje preostali proračun od 1.5°C za dodatnih oko 110 gigatona.
Ostale izmjene koje su uveli u metodologiju proračuna za CO₂ sklone su dodatnom smanjenju proračuna, poput projekcija otapanja permafrosta koje nisu bile uključene u prethodne procjene.
Hoće li se planeta prestati zagrijavati?
Važno je istaknuti da su mnogi aspekti njihove procjene ugljičnog proračuna nesigurni. Ravnoteža ne-CO₂ zagađivača u budućim scenarijima emisija može biti jednako važna za preostali ugljični proračun kao i različita tumačenja toga kako će klima vjerojatno reagirati.
Također nisu sigurni hoće li se planeta zaista prestati zagrijavati kad se postigne neto nula CO₂ emisija. Prosječno, dokazi iz klimatskih modela obično sugeriraju da hoće, ali neki modeli pokazuju da će se značajno zagrijavanje nastaviti desetljećima nakon što se postigne neto nula. Ako se daljnje zagrijavanje nakon postizanja neto nula dogodi, proračun će biti dodatno smanjen.
Zbog ovih nesigurnih čimbenika, navode vjerojatnost 50/50 za ograničavanje zagrijavanja na 1.5°C na 250 gigatona CO₂.
Iako bi se procjena s većim stupnjem opreza odnosila na dva prema tri šanse da ostanemo ispod 1.5°C s preostalim proračunom od 60 gigatona – ili godinu i pol sadašnjih emisija.
Vrijeme curi
Vrijeme istječe za ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1.5°C iznad predindustrijskih nivoa. Iako su revidirali preostali ugljični proračun, poruka iz ranijih procjena ostaje nepromijenjena: potrebno je dramatično smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi se zaustavile klimatske promjene.
Izgleda manje vjerojatno da ćemo ograničiti zagrijavanje na 1.5°C, ali to ne znači da bi trebali izgubiti nadu. Njihova ažurirana procjena također je revidirala proračun za 2°C u odnosu na procjenu IPCC-a iz 2021. godine, ali za manji iznos – s 1,350 na 1,220 gigatona, ili od 34 na 30 godina sadašnjih emisija.
Rizici pokretanja tačaka preokreta, kao što je odumiranje amazonske prašume, povećavaju se s povećanjem zagrijavanja, ali samih 1.5°C nije čvrsta granica iznad koje vlada klimatski haos.
Učinkovitim djelovanjem na emisije, još uvijek možemo ograničiti vrhunsko zagrijavanje na 1.6°C ili 1.7°C, s ciljem da se temperature vrate ispod 1.5°C na duže staze.