U razgovoru ističe da je oduvijek relativno lako usvajala strane jezike, a kada je došlo vrijeme da upiše fakultet, razmišljala je o jezicima koji nisu tipični izbor ljudi sa ovih prostora. Tako je nadošla na ideju kineskog, jezika koji ju je, kako kaže, oduvijek fascinirao.
„Imala sam i želju da se bavim istočnjačkim kulturama, pa se moj izbor činio kao pun pogodak. Na drugoj godini osnovnih studija sam kao stipendista Ambasade Narodne Republike Kine i Bosne i Hercegovine dobila priliku da jednu akademsku godinu provedem na univerzitetu u Kini. Tada se moja ljubav prema kineskom jeziku i kulturi dodatno rasplamsala. Osjećala sam veliku odgovornost zbog toga što sam dobila takvu priliku, te sam vrijedno radila na usavršavanju“, govori Vujičić.
Dodaje da je u Kini provela relativno mnogo vremena kroz razna usavršavanja.
„Volim Kinu, njihovu kuhinju, kulturu, način života. Tamo sam provela neke od najljepših i najdragocjenijih trenutaka svog studentskog života. U Kini se osjećam dobrodošlo. Njihovi univerziteti su ogromne tvornice znanja, neki od njih na kojima sam bila imaju i preko 50.000 studenata – onda možete da zamislite u kojem obimu se sav taj naučni i akademski proces obavlja. Ono što mi se sviđa u Kini je to što su profesori najpoštovaniji članovi društva, veliki autoriteti, i to što se najviše od svega kod studenata cijeni rad, trud i znanje“, kaže.
Kineski karakteri kao najzanimljiviji dio učenja
Kada se vratila u Bosnu i Hercegovinu, te diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, dobila je priliku da se pridruži Katedri za sinologiju u profesionalnom smislu i bude birana u zvanje asistenta. Tada počinje njen profesionalni put na kojem je i danas.
„Na samom početku izazova je bilo mnogo, ali treba znati da kineski jezik iako jeste težak – nipošto nije nemoguć za naučiti. Mnogo je drugačiji od indoevropskih jezika koji se obično uče u našem okruženju, pa to ljudima stvara osjećaj straha od neuspjeha.
Od samog početka sam se znala dobro organizovati, raditi svaki dan, ponekad i po nekoliko sati. Nikada se nisam ustručavala da pričam na kineskom jeziku, čak i kada moja vještina izražavanja nije bila na zavidnom nivou. Jednostavno, bilo mi je zanimljivo i zavoljela sam kineski jezik. Shvatila sam vrlo rano da je potrebno da se okružim medijskim sadržajem iz Kine, te da na taj način stvorim sebi i situaciju u kojoj učim ‘bez knjige’, odnosno kroz serije, filmove, muziku.“
Prema njenim riječima, kinesko pismo je nevjerovatno interesantna komponenta kineskog jezika.
„Postoje pisani tragovi koji govore o drugoj tradiciji kineskih karaktera, sa istorijom od preko 5.000 godina, što nam samo dokazuje to da su i daleki preci imali želju da komuniciraju i bilježe svoje misli, baš kao i mi danas. Za mene su kineski karakteri bili najzanimljiviji dio učenja. Svaki karakter (kod nas često ljudi kažu znak) odgovara jednom slogu i predstavlja najmanju jedinicu značenja. Kineski karakteri se uče veoma detaljno, od poteza, pravilnog položaja ruke, do smjera pisanja, redoslijeda ‘poteza’… Kineski karakteri su veoma kompleksan ali logičan sistem“, priča Vujičić za Aljazeeru.
Napominje da vrlo često naiđe na ljude koji imaju stav da je kineski jezik bespotreban u poslovnoj sferi i profesionalnom okruženju ovih prostora, sa čime se ne slaže.
„Poznavanje kineskog jezika je ogromna prednost u današnjem multikulturalnom i multijezičkom svijetu. Sa dobrom kompetencijom u kineskom jeziku posao možete naći veoma lako, to je aktuelna situacija kojoj svjedočim stalno. Ponude za posao su izrazito atraktivne i interesantne – dolaze iz cijele regije. Osim tog praktičnog aspekta, uvijek volim naglasiti da s poznavanjem kineske kulture i jezika možete proširiti svoje vidike i uljepšati svoj život na mnogo različitih načina. Kina je interesantna zemlja sa mnogo toga lijepoga za ponuditi“, navodi sagovornica.
Podrška studentima na putu prema nauci
Ne krije da joj je drago što je prva doktorica nauka iz oblasti lingvistike kineskog jezika u Bosni i Hercegovini, što predstavlja veliki uspjeh i za nju, ali i za zajednicu i univerzitet.
„Međutim, kada ste u ovoj priči, shvatite da je vaš doktorat samo jedna ulaznica u ozbiljan svijet prave nauke. Zato želim da budem odgovorna i vrijedna, te da nastavim razvijati ovu oblast. Ono što je značajno jeste da mogu napraviti put drugim kolegama i olakšati im ovaj proces, te što se ovim činom otvorilo novo poglavlje u istoriji nauke naše države.“
Mišljenja je da Balkan ima odličan potencijal za razvoj svake nauke, pa tako i sinološke.
„Do sada je mnogo toga rađeno u regionu, a u Bosni i Hercegovini je taj razvoj sinologije još u povoju. Međutim, pozitivno je što imamo jako puno pametnih i talentovanih ljudi, tome svjedočim stalno, kao predavačica i dio akademske zajednice. Imam sreću da radim sa izuzetno talentovanim i zainteresovanim studentima. Imamo nevjerovatno mnogo potencijala u tom smislu mladih ljudi željnih znanja i novih iskustava. Stoga, to je i moja misija, biti odgovorna u tom smislu i biti makar jedan dio pozitivnog talasa razvoja nečega novog i atraktivnog na našim prostorima“, kaže Vujičić.
Na kraju poručuje da joj je želja ostati u Bosni i Hercegovini i dati doprinos razvoju sinološke nauke na našim prostorima.
„Želim da budem korisna svojoj zajednici i državi, da se odužim za sve dobre prilike koje sam dobila tokom svog obrazovanja. Voljela bih da budem podrška svojim studentima na putu prema nauci, te da im pružim što je više moguće prilika za napredovanje i usavršavanje“, zaključuje sagovornica.