Kolumne

Zašto ljudi imaju potrebu da kritikuju druge?

Živimo u vremenu kada je postalo lakše ostaviti ružan komentar nego izgovoriti lijepu riječ.

FOTO: PRIVATNI ALBUM
FOTO: PRIVATNI ALBUM

Dovoljno je nekoliko sekundi, tastatura i malo loše volje da neko procijeni čovjeka kojeg nikada nije upoznao, čiji život ne poznaje i o čijim borbama ne zna apsolutno ništa.

Posebno je zanimljivo kako se danas dijele mišljenja bez ikakve odgovornosti. Ljudi komentarišu nečiji rad, izgled, porodicu, vjeru, uspjeh ili neuspjeh, uvjereni da imaju pravo suditi o svemu i svakome. A rijetko se zapitaju kakvu posljedicu njihove riječi mogu ostaviti na onoga kome su upućene.

Još je teže razumjeti one situacije kada nekome pružite ruku, pomognete mu kada mu je najpotrebnije, ukažete poštovanje i podršku, a zauzvrat dobijete nezahvalnost, ogovaranje ili čak otvoreno ponižavanje. Takvi ljudi često zaborave dobro koje im je učinjeno, ali vrlo dobro pamte svaku sitnicu koju mogu iskoristiti protiv vas.

Zašto je to tako?

Odgovor nije uvijek jednostavan. Nekada iza kritike stoji zavist. Nekada osjećaj lične neostvarenosti. Ponekad nesigurnost koju ljudi pokušavaju sakriti umanjujući vrijednost drugih.

Lakše je kritikovati nečiji uspjeh nego se suočiti sa vlastitim neuspjesima. Lakše je pronaći manu kod drugoga nego raditi na sebi. Posebna pojava našeg vremena jesu ljudi koji bez znanja i iskustva komentarišu stručnjake. Oni koji nikada nisu radili određeni posao često najglasnije objašnjavaju kako bi ga trebalo raditi.

Stručnost se danas nerijetko dovodi u pitanje od strane onih koji nisu spremni ni da nauče osnove onoga što kritikuju. Naravno, nije svaka kritika loša. Konstruktivna kritika može pomoći čovjeku da napreduje. Međutim, postoji ogromna razlika između dobronamjernog savjeta i vrijeđanja.

Jedno gradi, a drugo ruši.

Možda nikada nećemo potpuno razumjeti zašto pojedinci osjećaju potrebu da omalovažavaju druge. Ali možemo birati kako ćemo se prema tome odnositi. Ne moramo prihvatiti tuđu gorčinu kao svoju istinu. Ne moramo odgovarati istom mjerom.

Na kraju, karakter čovjeka ne pokazuje način na koji se ponaša prema onima koji su slabiji od njega, nego prema onima koji mu nisu ništa dužni. A riječi koje izgovaramo o drugima često govore mnogo više o nama nego o onima koje komentarišemo.

Zato, prije nego što nekoga osudimo, možda bismo trebali zastati i zapitati se: da li zaista poznajemo njegovu priču?