Da se nekako riješi presudnog ruskog (vlasničkog) utjecaja u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Kako nije američke sankcije preko hrvatskog „Janafa“ su stupile na snagu!
Hrvatska je samo „klimnula glavom“, iako će i Zagreb itekako osjetiti finansijske gubitke. Procjene su samo do kraja godine nekih 18 miliona eura na uslugama transporta nafte.
Najvažnije je pitanje zašto Vučić nije postupio racionalno i „zamolio“ Moskvu da se „isključi“ iz NIS-a?
Pa, možda je nevoljko i „pokušavao“, ali nije to baš tako lako, jer je „NIS“ najjača ruska geopolitička poluga, preko koje Moskva ne upravlja samo ekonomijom, već i mnogim drugim sferama života.
I to ne samo u Srbiji!
Osim toga, u dijelu Srbije je na sceni ozbiljna rusofilija, koja ne staje samo na ekonomiji. To je samo baza za dalju nadogradnju „bratskih odnosa“ u svim drugim segmentima odnosa.
U promociji geopolitičkog saveza sa Rusijom (bez obzira na cijenu) prednjači Crkva (SPC), bez čijeg znanja ili bolje reći odobrenja – Vučić ne pravi nijedan važan potez. Interakcija države i Crkve u Srbiji je izvedena po dubini, te – iako se čini da Vučić patrijarha drži u đžepu… stvarno stanje je poprilično drugačije.
Srbijanski lider je više u poziciji da jednostavno mora stvarati strateške saveze sa Crkvom i nagađati se, nego što može postupiti bez njihovog „blagoslova“ ili „pomazanja“.
A šta SPC misli o Putinu i Rusiji imali smo prilike čuti prije nekog vremena kada se najviša crkvena delegacija u Moskvi doslovno zaklela na vjernost “braći Rusima“, ruskoj Crkvi i Putinu!
Vučić je sada između „čekića i nakovnja“.
Racionalnosti, koja nalaže da se sa Zapadom i Amerikom (koja drži „pipu“) mora nekako dogovoriti i gorkog saznanja da bi postupajući protiv interesa i stavova SPC-a i jednog dijela rusofilskog društva mogao postati još slabiji, a time i ranjiviji.
Bilo koji potez da povuče – u nevolji je!
Sankcije su savim novi nivo geopolitičke igre na Balkanu, koji će svoje posljedice imati u stvarnom životu, a na samo na nekakvim konferencijama ili forumima.
Vučićeva politika će, kao i nekada Miloševićeva, građane Srbije doslovno „udariti po džepu“, a to je itekakav problem za vladavinu „jednog čoveka“.
Sada su moguća samo dva scenarija. Vučićevo brzo „prestrojavanje“ prema Zapadu ili ulazak u neizvjesnu konfrontaciju sa Washingtonom.
Vrijeme priča i obećanja je završeno. Sa sankcijama je počelo – sa njima će i završiti.
Posebno za Vučića. Jedna od dvije stolice mu je upravo izmakla ispod dupeta!
Ostatak Srbije mora odlučiti hoće li (i dalje) biti zatočenik jedne te iste politike u zadnjih trideset i kusur godina, koja je samo mijenjala „šinjele“ ili će se već jednom riješiti toga otrovnog balasta, koji pritišće Srbiju, ali i sve ostale na Balkanu?
Da li je ona druga Srbija spremna „okrenuti stranicu“.
Evo prilike!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.