Budući da joj je hobi godinama bio istraživanje povijesti mode, počela je skupljati razne zanimljive torbice u kojima bi nerijetko pronalazila zaboravljene predmete poput starih kovanica ili raznih privjesaka, no ovo je bio prvi put da je nešto pronašla u haljini.
O svome je otkriću pisala na svom blogu ‘Commitment to Costumes’ te je tom prilikom zamolila čitatelje da prihvate izazov i pokušaju odgonetnuti što znači napisana poruka. “Helena onus lofo us nail each / Green Bay nobby piped” glasio je jedan redak, a neobična je zagonetka mnogima zadavši muke uspjela postati jedan od 50 najvećih neriješenih kodova u svijetu.
Za razliku od većine onih koji su ga pokušali probiti te nakon neuspjeha odustali, Kanađanin Wayne Chan odlučio je biti uporan. S obzirom na to da mu je istraživanje kodova hobi, od samog je početka bio siguran da se radi o telegrafskom kodu, a nakon četiri godine i istraživanja čak 170 knjiga o kodovima, napokon je otkrio i o kojem je točno riječ.
Wayne je zaključio da je poruka poslana Signalnom korpusu Sjedinjenih Država 27. svibnja 1888. Signalni korpus s vremenom je postao današnja Nacionalna meteorološka služba, agencija Nacionalne uprave za oceane i atmosferu, a poruka sadrži niz telegrama s kratkim izvješćima o vremenu poslanih na to središnje mjesto za izvješćivanje u Washingtonu, piše 24sata.hr.
Iako ovo otkriće možda nije bilo uzbudljivo koliko bi to bila neka špijunaža ili međunarodna tajna, s povijesnog je aspekta vrlo zanimljivo jer je sposobnost predviđanja vremena bila jedan od najrevolucionarnijih napredaka nakon stoljeća pustošenja iznenadnih oluja ili gubitaka usjeva zbog neočekivanog smrzavanja. Uređaji za bilježenje podataka – poput barometara, kalkulatora rosišta i naprava za mjerenje brzine vjetra iliti anemometara, usavršeni su upravo sredinom 1800-ih, a kako je interes za razumijevanje vremenskih (ne)prilika bio golem, brojni su volonteri diljem zemlje bilježili svoja opažanja kako su se određeni uzorci počeli pojavljivati.
Tek je izum telegrafa 1837. značajno unaprijedio uvjete za pokretanje područja meteorologije. Telegrafski operateri počeli su povezivati prekinute vodove ili izvještaje o kiši na zapadu kao nadolazeći znak onoga što mogu očekivati, a što je u to vrijeme bio potpuno novi koncept. Oko 200 meteoroloških postaja u SAD-u i Kanadi prenosilo bi svoja vremenska promatranja najmanje tri puta dnevno, a u roku od tri sata od javljanja Smithsonianu, vremenske karte su bile nacrtane, poslane u tisak i objavljene na javnim mjestima. Poruke od šest riječi prenosile su grad, barometarski pritisak, rosište, temperaturu, naoblaku te smjer i brzinu vjetra, a ona koju je Sara pronašla skrivenu duboko u unutrašnjosti haljine, bila je upravo jedna takva.
Zašto je neko ovu poruku skrio u haljini, možemo samo nagađati, no dr. Andrew Hammond, povjesničar i kustos u Međunarodnom muzeju špijuna u Washingtonu kaže da kodirane poruke skrivene u odjeći nisu ništa neuobičajeno. “Poruke se skrivalo u svim vrstama odjeće i dodataka – šeširima, satovima, košuljama, hlačama, cipelama, što god želite”, rekao je, podsjetivši na poruke koje su sadržavale Morseovu abecedu tijekom Drugog svjetskog rata, ali i noviju pojavu u kojoj su izrabljivani tekstilni radnici skrivali poruke unutar odjeće.
Nakon što je Wayne uspješno riješio zagonetku, Sara je ponudila teoriju o tome zašto je poruka bila skrivena. Ona nagađa da je haljina pripadala supruzi telegrafskog radnika i da je poruku pronašla dok je prala rublje, a vrlo je lako moguće da ju je sačuvala jer je papir bio dragocjen pa ju je možda ostavila da je upotrijebi za dječje maramice. Naravno, sve su to samo pretpostavke, no barem ona najveća misterija više neće zadavati glavobolje ikome ko ju je pokušavao odgonetnuti.