Pitanje pacijenta upućeno mr sci dr med Aleksandru Pejiću, specijalisti psihijatrije:
„Doktore, imam strah kada sam u društvu sa više ljudi. Drhtim kada naručujem u kafiću, mislim da svi gledaju u mene. Zato izbjegavam druženja. Bojim se da govorim kada me gleda veliki broj ljudi, tresem se, gubim dah, ne mogu da se skoncentrišem.“
Poznata je izjava Mark Twaina, američkog pisca, humoriste i predavača, najpoznatijeg po romanima “Pustolovine Toma Sawyera” i “Pustolovine Huckleberryja Finna”, te jednim od najvažnijih autora američke književnosti, u kojoj on mudo kaže:
„Najveći izazov za većinu ljudi nije njihova nesposobnost da govore u javnosti, već strah koji ih parališe.“
Interakcije sa drugim ljudima su ključne za našu dobrobit, ali kada osoba osjeti simptome poput drhtanja, gubitka daha i nemogućnosti koncentracije u društvenim situacijama, najvjerovatnije je riječ o socijalnoj fobiji ili socijalnoj anksioznosti. Socijalna fobija je izrazito jaka tjeskoba i strah u društvenim situacijama, koji može biti toliko intenzivan da ometa svakodnevno funkcionisanje.
Socijalna fobija se manifestuje kroz osjećaj intenzivne tjeskobe i nelagode u situacijama gdje osoba može biti izložena procjeni ili kritikama drugih ljudi. Ovo uključuje strah od javnog nastupa, razgovora sa nepoznatim osobama, pa čak i običnih svakodnevnih aktivnosti kao što je naručivanje u kafiću.
Osobe sa socijalnom fobijom često izbjegavaju društvene situacije kako bi izbjegle nelagodnost, što značajno sužava njihov društveni i poslovni život.
Ovaj poremećaj može dovesti do ozbiljnih posljedica kao što su:
Usamljenost
Pomanjkanje partnera
Prerani prekid školovanja
Odbijanje profesionalnih prilika zbog straha od javnog nastupa
Nezaposlenost
U težim slučajevima, socijalna fobija može dovesti do depresije i ovisnosti o alkoholu ili drogama.
Liječenje socijalne fobije uključuje kombinaciju terapije i, po potrebi, lijekova. Psihoterapija, naročito kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), pokazala se veoma efikasnom u pomaganju osobama da prepoznaju i promijene negativne obrasce mišljenja i ponašanja. Lijekovi, kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), mogu pomoći u smanjenju simptoma anksioznosti.
Ukoliko vi ili neko iz vašeg bliskog okruženja ima iste ili slične simptome, savjetujemo da se obratite zdravstvenoj ustanovi i zakažete pregled specijaliste psihijatrije. Rješavanje problema na svoju ruku se ne preporučuje, jer se situacija može dodatno pogoršati.
Srdačno,
Mr sci dr med Aleksandar Pejić, vaš psihijatar