Teško će ove godine neki trofej stići u glavni grad BiH. Željo eto ima šansu preko Kupa, ali prvo mora savladati Velež u dvije utakmice polufinala, a u finalu bi ih onda čekao, kako napisasmo, vjerovatno, prejaki Zrinjski. Za Sarajevo ostaje nada da kroz prvenstvo mogu osvojiti drugu ili treću poziciju koja nudi evropsko takmičenje.
Navijačima dva najveća kluba u BiH baš je teško ove sezone.
Željo se i nekako bori sa svojim dugovanjima prema Osimu i drugima, u polusezoni se igrački i pojačao, no igra koju pružaju Mulalićevi puleni je loša. Gubi se od ekipa sa dna tabele, nema dovoljno sportske inteligencije u borbi za vrh i to, jednostavno, nije to. “Manijaci” nisu sretni, iako su opet svojim novcem praktično održali klub u životu, što rade uredno svake sezone. I kao nagradu imaju – 4. mjesto na tabeli i mjesto u kavezu u Vrapčićima.
Sa “Hordama zla” još je gore. Prvo, “u ratu” su sa Upravom kluba zbog dolaska trenera Verešanovića ali i niza drugih odluka koje su se godinama donosile. A najgore od svega, ne mogu gledati svoje ljubimce na svom stadionu jer se ekipa seljaka od Mostara, Doboja kod Kaknja, Zenice…Teren na Koševu se renovira i Bog zna kad će se sve to završiti. Navijači obilaze stadion, vire kroz kapije, gledaju taj novi hibridni teren koji eto nije dobro postavljen, šta li, čekaju…Sarajevo je 6. na tabeli.
I stvarno, mnogo ljubavi, volje i želje treba da se navija ove godine za Želju i Sarajevo.