Kolumne

ŠTA STE TO URADILI: Amar Osim ne dolazi na Grbavicu ni kad se postavlja tabla s imenom njegovog oca Ivice, a Varešanović jedino na Koševu nije siguran

Dva najveća bh. nogometna kluba, Željezničar i Sarajevo možda će igrati u evropskim takmičenjima ovo ljeto. Ljeto, jer do jeseni sigurno neće dobaciti, izbaciće ih neki neugodni protivnik iz Azerbejdžana, Moldavije, Izraela…

FOTO: BOSNAINFO.BA
FOTO: BOSNAINFO.BA

Naravno, ovo ako se plasiraju među prve četiri ekipe na tabeli bh. prvenstva.To je krajnji domet. Istorija i tradicija su stvari prošlosti koja, u ova dva slučaja, nema nikakve veze sa sadašnjošću. Zrinjski je osvojio duplu krunu u prvenstvu u kojem je pobjegao 30-tak bodova klubovima koji se vole nazvati najvećim u BiH. I to sa lakoćom…

Gledali smo prošlog petka derbi na Koševu. Opet je bilo 2:2. Tempa i borbe je bilo, pa i pokoji dobar potez, publike također, no sve je to zavaravanje jer prave kvalitete odavno tu nema. Džaba silna, za naše uslove, i skupo plaćena pojačanja, povratci već odavno isluženih igrača, jednostavno, ostali smo u kaljuži bosanskog fudbala, iako nam novi, hibridni tereni, izgledaju nikad bolje.

Zašto je to tako, šta ste to uradili?

Pitanja su još bez odgovora. A kako je na Grbavici i Koševu, najbolje je pokazati na dva primjera.Svi su vidjeli video na kojem se Amar Osim kao mali dječak raduje Krpićevom golu na Koševu u 96. minutu. Očito je da on svog Želju itekako još uvijek jako voli, i tako će zauvijek ostati.

No, Amar već mjesecima ne dolazi na Grbavicu. Pa čak ni kada se postavlja tabla sa imenom ulice, bulevara, po njegovom ocu Ivici.

Na stranu što je ta “svečanost” bila toliko opskurna i ličila je na skup besposlenih penzionera koji bi da nešto, gotovo pa krišom, naprave pa da brzo zbrišu, ali da ono što su postavili poslije vide svi i dive mu se. Nismo vidjeli nikoga iz porodice Osim. Možda ih nisu ni zvali, nisu im ni trebali za ovom što su neki nazvali “svečanošću”, a možda i jesu, ko zna, uglavnom, nije bilo Amara niti njegovog brata, sestre, majke Asime, Ivičine životne saputnice.

FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO

Nikoga ovdje ne treba amnestirati, ili kako se to voli reći, nema tu baš skroz nevinih. To što Amar Osim, najuspješniji trener u istoriji kluba, nije dobrodošao na Grbavicu govori o sadašnjoj strukturi koja vodi Želju, ali i o Amaru samom.

Šta ste to, zaboga, radili…?

Sa druge strane, trener Sarajeva Mirza Varešanović na svim stadionima u BiH osjeća se sigurnije nego na Koševu. Najvatreniji navijači mu nikada nisu zaboravili kako ih je, da budemo blagi, nekada davno kažu uvrijedio. Džaba je Mirza mjesecima objašnjavao da je to bilo davno, da je u međuvremenu sazrio i vjerovatno promijenio mišljenje, navijači to ne opraštaju i traže njegov odlazak, pa čak i izvinjenje inače će ga tužiti.

Kako je do toga svega došlo?

Varešanović ima pokatkad “brži jezik od pameti”, i taj neki osjećaj “visine” koji u klubu “po kojem je grad dobio ime” ne podnose, no nije došao sam na klupu Sarajeva i rekao: “E, ja sam od danas trener”! Neko ga je zovnuo, postavio tu, a sada ga i plaća i valjda to tako ide, šta li…

A svima je zajedničko kako vole, vole strašno svog Želju, svoje Sarajevo, ama to je njihov život, od malih nogu, u porodici, svi skupa…kao da je to kvalifikacija koje nekome treba da donese mjesto u, na primjer, Upravnom odboru na Koševu ili Grbavici, poziciju šefa stručnog štaba, nekoga ko bi da odlučuje o politici klubova, pojačanjima, hoće li se igrati 4-4-2, ili 4-2-3-1…

Samo voljeti i željeti obično nije dosta ni za šta. Ni za vezu dvoje ljudi, a kamoli za vođenje fudbalskih klubova, za biti trener, dakle strateg čija će se poštovati, za bilo kakav ozbiljan postao. Treba to znati…

Prihvati notifikacije