Tajvan, mala i živahna azijska demokratija na pragu mnogo većeg autoritarnog susjeda, održava predsjedničke i parlamentarne izbore u subotu. Rezultati će odjeknuti daleko izvan njegovih granica.
Ishod pomno prate kineski komunistički čelnici koji već dugo tvrde da je Tajvan dio njihove teritorije iako ga nikada nisu kontrolirali.
Kineski pritisak
Velika većina ljudi u Tajvanu ne želi da njima vlada Kina, čiji je moćni vođa Xi Jinping pojačao pritisak kod kuće dok njegova zemlja postaje sve agresivnija prema svojim susjedima.
Kina se otvoreno protivi trenutnoj vladajućoj stranci u Tajvanu.
Izbore je postavila kao izbor između “rata i mira, prosperiteta i pada”.
Xi je uputio novo upozorenje Tajvanu u novogodišnjem govoru, izjavivši:
“Ponovno ujedinjenje domovine je historijska neizbježnost.”
Tajvan također ostaje najveći izvor napetosti između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, glavnog međunarodnog saveznika i dobavljača oružja za otok, a odnosi između dvije svjetske supersila već su godinama nestabilni.
Način na koji će Kina odgovoriti na izbore tajvanskih birača ovog vikenda provjerit će mogu li Peking i Washington upravljati napetostima ili krenuti prema daljnjem sukobu!
Ko su kandidati?
Trojica muškaraca borit će se za nasljednika predsjednice Tsai Ing-wen, koja je na toj dužnosti bila osam godina. Ona se ne može se ponovno kandidirati zbog ograničenja mandata.
Favorit u tijesnoj utrci je Lai Ching-te, trenutni potpredsjednik iz vladajuće Demokratske progresivne stranke (DPP), koja se zalaže za de facto suverenitet Tajvana i odvojeni identitet od Kine.
Ljekar koji je postao političar, Lai, sebe je ranije opisao kao “radnika za nezavisnost Tajvana” – tvrdnja koja je razbjesnila Peking i zabrinula Washington.
Međutim, on je ublažio svoje stajalište u kampanji, obećavši, poput Tsai, da će zadržati “status quo” i ponudivši razgovore s Pekingom “u skladu s načelima jednakosti i dostojanstva”.
Peking je odbio njegove ponude, nazivajući ga “tvorcem rata” i “rušiteljem mira”.
Njegova saveznica Hsiao Bi-khim dobro je poznata osoba u Washingtonu gdje je nedavno bila predstavnica Tajvana. Kina je dvaput sankcionirala Hsiao jer je “tvrdoglavi secesionist”.
Najveći izazivač
Laijev najveći izazivač je Hou Yu-ih, bivši policajac i popularni gradonačelnik New Taipei Cityja iz Kuomintanga (KMT), glavne opozicione stranke Tajvana koja se tradicionalno zalaže za bliže veze s Kinom.
Hou krivi DPP za provociranje Kine i zalaže se za “mirne odnose” sa svojim susjedom održavanjem otvorenog dijaloga i jačanjem pricvrednih i društvenih veza. Također obećava jačanje odbrane Tajvana.
Treći kandidat, Ko Wen-je, dolazi iz Tajvanske narodne stranke (TPP), koju je osnovao tek 2019.
Harizmatični bivši gradonačelnik Taipeija sebe prikazuje kao političkog autsajdera.
Što se tiče odnosa s Kinom, Ko je hvalio “srednji put”, optužujući DPP da je previše neprijateljski raspoložen, a kritizirajući KMT da je previše popustljiv.
Nijedna politička stranka u Tajvanu nikada nije dobila treći mandat zaredom na vlasti.
Ako Lai osvoji još jedan mandat DPP-a, to bi bilo bez presedana u 27-godišnjoj demokratskoj historiji otoka – i snažan simbol neuspjeha kineskog ratobornog pristupa Tajvanu.
Batine i mrkva
Kina već dugo koristi mješavinu mrkve i batine dok nastoji uvjeriti Tajvan da se podvrgne njenom planu “ponovnog ujedinjenja”. Međutimn, pod Xijem je to postalo uglavnom štap.
Od prvog izbora Tsai prije osam godina, Peking je prekinuo većinu komunikacija s Taipeijem i značajno pojačao vojni pritisak.
Tajvan je također produbio svoje odnose sa zapadnim državama u posljednjih osam godina, uključujući Sjedinjene Američke Države, alarmirajući Peking.
Uoči izbora, Kina je nastavila vojni pritisak na Tajvan, šaljući borbene avione, bespilotne letjelice i ratne brodove blizu notoka.
Iako malo stručnjaka očekuje skoru invaziju Narodnooslobodilačke vojske, Peking ima dovoljno načina da pokaže nezadovoljstvo, od demonstracije sile kroz vojne vježbe do suspenzije trgovinskih veza s Tajvanom ili čak blokade.
Svijet koji je već nervozan zbog sukoba koji bjesne u Evropi i na Bliskom istoku, pomno će pratiti koliko daleko ove akcije mogu ići – i kako će SAD i njegovi saveznici reagirati?