Nasilje ne smije niko da trpi, a svaki oblik i slučaj nasilja treba da bude prijavljen i žrtva spašena od nasilnika!
Najvećem broju ubistava prethodilo je dugotrajno nasilje koje nije bilo prijavljivano ili je bilo prijavljivano, ali je izostala adekvatna reakcija institucija, također u većini slučajeva počinilac je bio bivši bračni, vanbračni ili emotivni partner.
Na temu nasilja, kakva je situacija u Sigurnim kućama, da li žene prijavljuju nasilje za Bosnainfo govorila je Nataša Mujkanović, sociologinja, koordinatorica Sigurne kuće u Sarajevu
Kakva su Vaša iskustva, koliko često dobijate pozive žena žrtava nasilja? Da li su prijave nasilja u posljednjim danima učestalije nego ranije nakon što se desilo stravično ubistvo Nizame Hećimović u Gradačcu?
– Fondacija lokalne demokratije od 2000. godine vodi Sigurnu kuću u Sarajevu kako bi pružila, prije svega fizičku zaštitu ženama, djeci i djevojkama kao i cjelokupni psihosocijalni tretman posvećen njihovoj detraumatizaciji, jer nasilje je kompleksan problem koji je prisutan u našem društvu. Npr. tokom pandemije, u Sigurnoj kući su kapaciteti bili potpuno popunjeni, čak u jednom periodu je Sigurna kuća bila i prekapacitirana ali su se i dalje u kontinuitetu pružale usluge zaštite i podrške ženama.
Nasilje u porodici nažalost ne stagnira, jer svakodnevno primamo pozive na SOS telefon (033/222-000) kako bi se pružile informacije na koji način se može postupiti u slučajevima nasilja. SOS telefon je pokrenut 2004. godine i do sada smo primili preko petnaest hiljada poziva. Najveći broj poziva odnosi se na prijavu nasilja u porodici. Posljednih dana telefon neprekidno zvoni kako bi se žene informisale na koji način mogu dobiti pomoć i zaštitu u slučaju nasilja. Važno je da se upućuju pozivi, a ne da i dalje žene budu u strahu prijaviti nasilje jer misle da neće dobiti adekvatnu pomoć.
Kakve su procedure nakon što se žena obrati za pomoć, kako izgleda jedan proces zaštite žrtve od nasilnika?
– U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Centrima za socijalni rad i Policijskim upravama. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu, zatim se poziva socijalni radnik gdje se napravi jasni uvid i žena sa djecom može biti smještena u Sigurnu kuću. Na području Kantona Sarajevo rade i dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može desiti i tokom noći. Takođe je i sos telefon aktivan 24 sata. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman, pravi se plan zaštite. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na taj način.
Imate li informaciju koliko je sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini, koliko žena ste vi uspjeli zaštiti? Šta nakon sigurne kuće kako se izboriti sa nasilnikom?
– U BiH imamo osam Sigurnih kuća. U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne podrške i psihološkog savjetovanja kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja.
Tako da u sklopu Fondacije lokalne demokratije djeluje i Centar za žene kao i besplatno pravno savjetovanje. Takođe je u saradnji sa Kantonalnim Ministarstvom za rad i socijalnu politiku obezbijeđeno je finansiranje stanarine za žene žrtve nasilja.
Protesti su održani u Sarajevu jedni od najmasovnijih u posljednjim godinama gdje su mnogi ustali protiv nasilja. Ali, protesti nisu dovoljni šta treba uraditi kako bi nadležne institucije i vlast adekvatno reagovala, pooštrila zakone, primijenila drugačiji pristup, ali i preispitala sistem gdje su greške?
– I postojeće Zakone koje imamo, mogu pomoći da se zaštiti žrtva nasilja u porodici ali ih treba adekvatno primjenjivati. Policijski službenici kao i centri za socijalni rad u Kantonu Sarajevo su upoznati na koji način mogu zaštititi žrtvu. Svi akteri treba da pristupaju odgovorno i profesionalno u pružanju zaštite žrtvi nasilja. Prvi razgovor je ključan kod ohrabrenja žrtve da prijavi nasilje.
Neophodno je da se pokaže ozbiljnost prema problemu nasilja i usvoji novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH. Neophodna je konstantan edukacija na temu nasilja pogotovo u manjim sredinama. Pozitivni primjeri iz prakse nam mogu poslužiti kao vodilja da je moguće zaštititi žrtvu nasilja.
Vaša poruka za sve žrtve nasilja kome da se obrate, kako da kontaktiraju?
– Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku.
Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude i na taj način dobiti mogućnost da se zaštitite!