Nažalost, Nizama nije prva, nažalost neće biti ni zadnja.
Dalija Hasanbegović-Konaković, poznata novinarka osvrnula se na obrazloženje sutkinje koja je samo četiri dana prije ubistva, dakle sutkinja Općinskog suda u Gradačcu Lejla Numanović donijela je rješenje kojim je odbila prijedlog Policijske uprave Gradačac da se Sulejmanoviću izreknu mjere zabrane uznemiravanja, uhođenja i prilaska žrtvi.
U nastavku objavu Hasanbegović-Konaković prenosimo u cijelosti:
“Blagodat” člana 97 ZKP FBIH. Pet puta sam jučer čitala obrazloženje sutkinje pokušavajući da sebi objasnim zašto se u odluci o prijavi za nasilje u bilo kakvom kontekstu koristi riječ “blagodat”.
Danas saznajem da riječ nije greška. Standardno se koristi u sudskoj praksi u ovakvim slučajevima!!! Kakvo je to odsustvo svijesti, empatije, zdravog razuma, ljudskosti da niko do sada, niko prije pokolja i ubistva ne shvati da ta rogobatna pravna konstrukcija samo i jedino štiti zvijeri i nasilnike i ubice?! Nikome do sada nije palo na pamet da bi te bajne “blagodati” trebalo brisati i mijenjati???!!! Ma sram vas bilo!!!
Mirza Konakovic koji je magistrirao na temi nasilja u porodici objašnjava šta “blagodat” već godinama radi u praksi:
“Lejla Numanović, sutkinja Općinskog suda Gradačac, žena, kćerka, moguće supruga i majka, prije par dana donijela je rješenje o odbacivanju zahtjeva MUP-a TK za izricanje predložene Zaštitne mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju i Zaštitne mjera približavanja žrtvi nasilja, te je na kraju rješenja konstatovala da se postupak obustavlja.
Zašto? Istraživajući temu svog magistarskog rada “Nasilje u porodici kao uzrok zbrinjavanja djece u ustanove socijalne zaštite u BiH” pročitao sam na stotine sudskih rješenja i obrazloženja za predmete nasilja u porodici. Manje-više rješenja su rađena po istom šablonu, kalupu, pripremljenom urneku.
Sudionici i sam tok događaj izmijenjeni.
Ukoliko žrtva nasilja u porodici koristi, kako napisa sutkinja u obrazloženju, blagodat (riječ blagodat u sudskom rješenju kada su ove situacije u pitanju je odvratna sama po sebi) člana 97 Zakona o krivičnom postupku FBiH, a koji se odnosi na svjedočenje koje mogu odbiti bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog, te roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojeni osumnjičenog odnosno optuženog, postupak se po pravilu obustavlja.
Potpuno je nevažno što će vam u obrazloženju rješenja o odbijanju izricanja zaštitne mjere sudija konstatovati da je žrtva iskoristila “blagotat” člana 97 ZKP FBiH zbog mogućeg pogoršanja nastale situacije sa nevjenčanim suprugom i imajući u vidu da je osoba nasilna, spremna da je ponovo fizički napadne ako je sretne, iz straha za vlastiti život odustaje od svjedočenja. Dalji postupak, po pravilu, će biti obustavljen bez obzira na policijske zabilješke i medicinsku dokumentaciju, jer vi koristite “blagodati” člana 97 ZKP FBiH i odbijate da svjedočite svjesni da ste prepušteni sami sebi.
Lejla Numanović, sutkinja Općinskog suda Gradačac, će vjerovatno večeras zaspati mirno. Postupila je baš onako kako nalaže dosadašnja bolesna sudska praksa u Bosni i Hercegovini. Nema svjedočenja, nema postupka. O žrtvama porodičnog nasilja koje u strahu za vlastiti život odbijaju da svjedoče ovaj sistem sigurno neće brinuti.
Žalit će vas najbliži, mi ostali samo nekoliko sati pišući statuse i kačeći storije. Sutra je već novi dan. Do nove žrtve. Do nove ukalupljene sudske prakse.”