Politika

Miodrag Živanović za Bosnainfo: „Političari ne upotrebljavaju više od 400 riječi, Aboridžini koriste više“

Malo je danas sagovornika koji vas oduševe svojom vedrinom uma i podsjete na prefiks prastarog u dugogodišnjoj neizvjesnosti življenja istog.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ / RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ / RAS SRBIJA

Prof. dr. Miodrag Živanović, filozof koji u svojim knjigama i izlaganju nudi drugačiji osvrt na stvarnost iako već nekoliko godina u penziji, idalje piše i prati aktuelna dešavanja.

U trenutku dok smo ga kontaktirali prekinuli smo misao profesora dok je pisao svoju novu knjigu i to u prirodi, no, naš poziv je rado prihvatio.

„Nevjerovatno je da ste me uspjeli dobiti, jer sam na planini i pišem knjigu, ali evo pri kraju sam“, otkriva nam Živanović. Iako u okruženju gdje bi vjerovatno mnogi odbili razgovor o politici, profesor je pristao na razgovor.

Svjestan realnosti koju živimo u kontroliranom haosu bez političke kulture, a sve više i one osnovne među ljudima, profesor bezrezervno ne prihvata ono što se svakodnevno može čuti u javnom diskursu.

„Moram reći, ja sam često pisao o tome i ranije, pa evo i u zadnje vrijeme, mislim da se mi nalazimo na brodu ludaka. To je jedan stari film, vi ste mladi, pa vjerovatno niste gledali taj film. To je zapravo onaj slučaj koji je izvan pameti, izvan svih normalnih ljudskih rezona i naravno izvan bilo koje budućnosti. Radi se o tome, da mi živimo zapravo sate, dane, godine, kako god nazvali, u uslovima brutalnog populizma i još brutalnijeg fašizma.

To je nekada upakovano u elegantnije forme, nekada u brutalne, nekada kao što je bilo prije tih tridesetak godina, u ratove itd, ali nažalost, to je sada naša sadašnjost i tako je zapravo sve ono što se zbiva na Balkanu, nije samo Bosna i Hercegovina jedina koja trpi takve stvari, nego je to jednostavno situacija karakteristična za sve ove naše zemlje okruženja i naravno za dobar dio svijeta i događanja na različitim meridijanima“, govori Živanović za Bosnainfo.

Pročitajte još

Stava je da se neće riješiti problem dominantne etničke matrice na kojoj funkcioniše ovo naše društvo i država. Za Dayton smatra kako nas je vratio u plemensko stanje u kojem smo zaglavljeni.

„Dayton…To su stvari koje se nisu mogle tada riješiti, dakle prije tridesetak godina, nego na taj način. Mi smo vraćeni u vrijeme, prema mojoj računici, negdje više od 1000 godina. Dayton je nama ponudio, dobro to je bio način da stane rat, ali, on je nama ponudio, način da živimo u tom vremenu prije više od 1000 godina u vrijeme plemenskog uređanja.

To je paradoks, mi odavde treba da pravimo neko društvo koje bi trebalo da iskorači prema Evropskoj uniji, prema nekim, kakvi god bili, savremeni procesi.

Ali realno, mi živimo u vremenu prije više od 1000 godina, mi treba da napravimo čudo i da iskoračimo prema savremenom svijetu. To jednostavno nije moguće i onda se događaju različite igranke, mnogi su se u tome uvježbali, kako bi rekli žargonski, dakle političari gledaju kako da jedni, druge i ovog petog prevare, kako da ukradu neki novac, dakle, ovdje se ne događa zapravo ništa.

I to je možda najgore što se nama može desiti, ovdje se ništa ne dešava, u Bosni i Hercegovini se ništa bitno ne dešava, a ništa bitno se ne dešava ni u našem okruženju, sve je to zapravo isti film“, ističe Živanović.

U kratkom razgovoru o stvarnosti koju živimo, profesor nas je nesvjesno podsjetio na Nietzscheovog Zaratustru koji je za razliku od profesora, u svojim tridesetim odlučio da se povuče u planinu.

„Šta je majmun za čovjeka? Podsmjeh ili bolni stid. I upravo to treba da bude čovjek za natčovjeka: podsmijeh ili bolni stid. Prešli ste put od crva do čovjeka, a mnogo je toga u vama još crv. Bili ste jednom majmuni i još je sada čovjek više majmun od bilo kojeg majmuna“, pisao je davno Friedrich Nietzsche u djelu „Tako je govorio Zaratustra“, a tome nažalost svjedočimo i danas…

No, iako je tako sumorna naša realnost, nije baš ništa da se ne dešava, nije novost, ali dešava se. Situacija na sjeveru Kosova posljednjih dana prilično zabrinjava javnost, jer ne može se isključiti mogućnost da se nemiri i incidenti „preliju“ na region.

Profesor to tumači ovako:

„Koliko poznajem stvari, a mislim da ih ne poznajemo toliko loše, nego baš dobro, ovo je isto posljedica velikih promašaja ili zlodjela čak, ako mogu tako nazvati, režima Slobodana Miloševića.

Ovo je sad sve posljedica, jer bilo je nakon toga, nekoliko primjenjivijih stvari. Pokojni premijer Zoran Đinđić je među prvima rekao koji bi bio redoslijed rješavanja situacije na Balkanu, komplicirano je, ali, predlagao je među prvima da se ovdje treba rješavati albansko pitanje na Balkanu.

Albanci su i po broju svojih pripadnika, ljudi, drugi narod po broju te nacije, nakon Srbije, jer je Srpski narod tamo nešto brojniji, a Albanci su drugi. Đinđić je smatrao da to treba prvo riješiti i ne samo on, već i nekoliko njegovih saradnika, da treba rješavati albansko pitanje, što je možda bilo dobro. Nažalost, on je neposredno nakon toga ubijen.

Ta ideja je jednostavno potisnuta zarad ovih populista, fašista, moram ih nazvati raznim imenima, i to se eto onda proširilo na područje koje se zove Balkan i mislim da je to preskakanje po mom sudu, racionalnih, pravih rješenja tog tipa, kako je Zoran Đinđić predlagao – to što se preskočilo to je dovelo da mi dan danas živimo sve moguće konflikte u različitim formama i na našim područjima koji se zovu Srbija, Bosna i Hercegovina, čak i Hrvatska koja je jednim dijelom sklonjena u okrilje Evropske unije.

Pročitajte još

Ali zato nije uvreda taj brod ludaka, on neće da se pomjeri, da se skloni odavde, da se ovdje događaju neke normalne stvari.

Vidite svaki dan mi možemo praviti intervjue i razgovore sa različitim ljudima, na različitim nivoima, nećemo ništa saznati. Taj jezik se sveo na 400 riječi, imaju istraživanja koja to pokazuju.

Možda i da nasmijem, imaju podaci koji pokazuju da političari, posebno u ovim turbulentnim vremenima ne upotrebljavaju u svojim govorima više od 400 riječi, to je manje riječi nego što upotrebljavaju Aboridžini u Australiji ili crnačka plemena u Africi i oni hoće sa ovim da objasne šta nam je sadašnjost, šta nam je budućnost i kako će nam biti bolje!? Sa 400 riječi, to nije moguće i zato njih, ove naše političare i ne treba slušati“, ističe Živanović za Bosnainfo.

Za kraj našeg razgovora, profesor je u svom filozofskom stilu načeo nova pitanja, ali i determinirao uzrok masovnog egzodusa iz Bosne i Hercegovine.

Sad je najveće pitanje hoće li nas biti ovdje? Ovdje imamo problem, a govorimo samo o Bosni i Hercegovini, ovdje više nema ljudi, ne samo fizički da ih nema, nego ih nema metaforično.

Imaju samo Srbi, Hrvati i Bošnjaci, to su konstitutivni narodi, takozvani, to je to plemensko uređenje prije 1000 i nešto godina, a ovi drugi koji ne pripadaju konstitutivnim narodima oni ne postoje, dakle, kako ćemo živjeti, pa nećemo nikako.

Ovi političari naši i međunarodni su promašili temu, a kad se promaši tema, znate kako je u školi kad se promaši tema, onda kaže učiteljica „jedan za kraj godine“, to je bio najveći prekršaj, a ovi već 40 godina promašuju teme.

Prava tema je da ljudi odavde ne odlaze zbog toga što ili nemaju posla, ekonomski status nije kako žele itd, nego je glavni problem odsustvo nade, odsustvo snova, a bez toga se zapravo ne može živjeti. Možemo mi imati poslove u IT sektoru ili bilo gdje koji su dobro plaćeni trenutno, ali nećemo na taj način riješiti budućnost mladih ljudi, jer dok ne vratimo nadu, snove, nešto ljudsko ovdje, u sve ono što se zove dominacija tržišta, profiti itd to je poznato davno, barem u mojoj struci, nema izlaza odavde.

Ja sam davno rekao kako je krenulo, ja ću biti najmlađi stanovnik za pet godina, ako budem živ tada. To je dobro za mene, ali nije to dobro za državu i druge ljude s kojima živim“, poručio je za Bosnainfo Miodrag Živanović.

Prihvati notifikacije