“Saradnjom protiv podjela” jel to vaš odgovor na jezik mržnje u javnom prostoru?
To je oblik ponašanja koji je meni prirodan jer sam tako vaspitan. Takvih primjera ima mnogo i u političkoj sceni. Vidjet ćete da u lokalnim zajednicama nema podjela, ako se i nešto dogodi to su incidenti koji nisu više bitni. Dakle, ako bi političari postupali prema ovoj matrici onda bi trebali biti daleko od podjela, a dijalog i razgovor je ono što ljudi od nas očekuju.
Ali kao da političari sprečavaju ljude da sarađuje?
Pokazalo se na djelu da možemo živjeti zajedno. Kada smo prije nekoliko dana imali bujične poplave u Tesliću prvi me je nazvao načelnik Tešnja Suad Huskić da me pita kako može pomoći. I to nije prvi put. Tako slično komuniciramo i sa Matom Zovkom iz Žepča. Sutra imam sastanak sa nečelnikom Maglaja o stvarima koji će olakšati život ljudima.
Malo je pozitivnih primjera u državi?
Nacionalna retorika je neodgovorna nacionalna politika koju su koristili političari “vrlo uspješno”, jer im to donosi pobjede na izborima. Ali mislim da je to vrijeme prošlo. Mislim da je izlizana priča o nacionalnoj, ispraznoj, retorici.
Zanimljivo je da tako govorite vi koji ste na čelu jedne nacionalne stranke?
Odgovorna nacionalna politika je sasvim suprotna od onoga što se nama predstavlja kao nacionalna politika. Rezultata takve neodgovorne nacionalne politike sa sve tri strane je katastrofalno stanje stanovnika BiH. Takva nas je politika dovela gdje jesmo. Ja govorim o odgovornoj nacionalnoj politici koja podrazumijeva dijalog i poštovanje drugoga. Dakle, poštujte drugog onako kako želite da i vas poštuju. To ne može biti neuspješno. Lično sam takvim ponašanjem četiri puta pobijedi SNSD koji je vodio takvu neodgovornu nacionalnu politiku.
Vi jeste, ali nije vaša stranka SDS?
Okupljam i okupio sam tim ljudi koji ovako razmišlja. To su uspješni ljudi, ostvareni, pobjednici na izborima… Iza tih ljudi stoje uspješni projekti. Ubijeđen sam da ćemo uspjeti. Ukoliko osjetim u bilo kojem momentu da me ne slijedi tim ljudi spreman sam da se povučem.
Po čemu se razlikujete od Dodika?
Ne razmišljam o njemu u principu, ali moje viđenje Republike Srpske i Bosne i Hercegovine kao države je potpuno drugačije od koncepta koji zastupa SNSD. Nemoguće je da budem saradnik tog sistema. Zašto su to dva različita svijeta? Ne želim živjeti ni ja ni moja djeca, niti buduće generacije, u državi u kojoj vlada kriminal i korupcija, u kojoj se ne poštuje znanje i stručnost. U kojoj ljudi sa lažnim ili sumnjivim diplomama obavljaju vrlo važne poslove. Dakle, ne želim da živim u tom svijetu, ali već živimo. Moramo da ga promijenimo. Ja sam imao 2010. kada sam počeo politički život, kada su me pitali zašto ljekar želi ući u politiku, možda zvuči brutalno ali sam zaista rekao – dosadilo mi je da kojekakvi sumnjivi tipovi mi rade o glavi. Odlučio sam da prekinem taj niz jer sam kojekakvih likova viđao i zavisi od njih. Sticajem okolnosti sam uspio i znam da ima dosta koji slično razmišljaju, ali bježe od politike. Moja poruka uvijek je bila: Umješajte se sami da bi kreirali vlastiti život.
Dodik ne krije želje za otcjepljenjem. Šta je vaša vizija Republike Srpske?
Trideset godina nakon rata mi smo i dalje politički nestabilno područje u kojem niko ozbiljan, bez obzira bio strani ili domaći ulagač, neće uložiti novac zato što je rizično područje. Imao sporadične slučajeve jer da je drugačije ljudi ne bi bježali iz mjesta gdje su rođeni. Sistem baziran na politici Dodika, HDZ-a i SDA kreirao je takav ambijent. Moramo napraviti potpuno drugačiji ambijent. Trideset godina pričamo o Dejtonskom mirovnom sporazumu koji je jasno definisao naše odnose, neću da kažem da on mora ostati narednih pet vjekova, ali će se vjerovatno prilagođavati nekom novom, modernijem vremenu i možda će pretrpiti neke izmjene u budućnosti da bi nam bilo još bolje. Ali mi nismo ni ispoštovali osnovne postulate, a to su da je ovo država u kojoj postoji RS, FBiH i Distrik Brčko i da jedni druge trebamo poštovati. I da zajedno radimo da reformama i ispunjenju 14 uslova Evropske komisije.
U Dodikove priče o otcjepljenju više niko ozbiljan ne vjeruje. Zašto? Ako vi uporno pričate o referendumu o otcjepljenju, ako pričate o prijenosu nadležnosti iz Sarajeva u Banjaluku po pitanju oružanih snaga, VSTV, UIO-a… i date rok od šest mjeseci koji ne ispoštujete onda ozbiljan čovjek više u to ne vjeruje. To je izlizana priča.
Zašto onda ljudi glasaju za njega?
U početku je to išlo u nekom smislu nacionalne euforije sa sve tri strane. Kako vrijeme odmiče to je sve manje izraženo.
Da li je BiH dovoljan okvir za Srbe?
Ona je dovoljan okvir u ovim historijskim okolnostima u kojim živimo, RS ima svoje institucije. Ta paranoidan priča Dodika da ako nema njega i SNSD-a nema ni RS-a je jedna farsa u koju su u nekad ljudi i vjerovali, ali zadatak opozicije je da to razobliči.