-Folk-grupa “Južni vetar” bila je fenomen osamdesetih godina. Ne vjerujem da je neki sastav prije njih i poslije uspio da osvoji kao ona na desetine hiljada pristalica nove komponovane muzike. Pogledajte ko je sve pjevao u “Južnom vetru”, sve same zvijezde tog vremena. A mnoge nesmanjenim sjajem sijaju i dan- danas. U “Južnom vetru” su pjevali: Dragana Mirković, Šemsa Suljaković, Mile Kitić, Sinan Sakić, Kemal Malovčić (poznati kao “Velika petorka”). Ova muzička družina je obarala sve rekorde kada sam sa njom imao jugoslovensku turneju 1986. godine. Gdje god da smo nastupali, a prije svega stadioni, bili su premali da prime sve ljubitelje njihove muzike. Tada je “otac” i osnivač “Južnog vetra”, Miodrag M. Ilić, poznatiji kao Mile Bas, koji je i sam svirao u grupi (svirao bas, po kojem je i dobio nadimak) lansirao novi muzički trend, mješavinu srpske narodne muzike i orijentalnog zvuka. Ta nova i neobična kombinacija se dopadala ljubiteljima narodne muzike, a toliko je bila popularna da je još uvijek i sada u trendu. Uostalom, Mile Bas je rođen u Leskovcu, u južnoj Srbiji, a tu oblast od Niša pa sve južnije kraju ljudi u šali zovu “južna pruga”. Vjerovatno zbog toga Miletu palo na um da svoj sastav nazove “Južni vetar”. A grupa je svojom pojavom zanjihala tako muzičke grane, da su se one od novog zvuka savijale i lomile govori Nikola.
Sem pjevača i pjevačica, ko je još bio u sastavu “Južni vetar”?
-Od instrumentalista spomenuo sam Mileta Basa, koji je svirao bas-gitaru, u grupi je bio i vrsan klavijaturista i kompozitor Perica Zravković, pa, Sava Bojić, solo-gitara. Ne znaš ko je bio kvalitetniji, od instrumentalista do izvođača. Svi su bili vrhunski muzički umjetnici.
Gdje ste sve nastupali?
-Uglavnom na stadionima, koji su bili krcati. Danas je nezamislivo da neko ima takvu turneju i da puni stadione. Iskreno da kažem, a i nema takvih pjevača i pjevačica u rangu Dragane, Šemse, Mileta, Sinana i Kemala. Doduše velika Jugoslavija je mogla da iznjedri takve fenomene, ali današnje države nastale od raspada Jugoslavije – teško. A gdje smo nastupali? Da pobrojim samo neka mjesta: Stadion “Borca” u Banjoj Luci, Sarajevo Stadion “Koševo” Skoplje Stadion “Vardara”, Hala “Tivoli” Ljubljana, Stadion “Taš” Beograd, Kakanj, Novi Sad, Kragujevac, Niš, Kruševac… Ma gdje god da smo pjevali bio je haos, ali, moram da spomenen Zenicu i “Bilino polje” na kojem smo imali najžešći nastup. Imali smo petnaest dana turneju, a održali trideset koncerata, svakog dana po dva koncerta. Možeš li zamisliti kakva je to bila ludnica, matine, popodnevni koncert, pa večernji. Dok su jedni pjevali u jednom mjestu ja sam morao da trčim u drugo i pripremim večernji koncert. Za tu turneju sam čak i od Mileta Basa dobio priznanje da je turneja bila organizovana kao najbolja ikada. Zanimljivo je što je to bila jedina turneja “Južnog vetra” i nikad više.
Priča se da je grupa upravo te godine, 1986. kada si sa njom imao turneju bila na vrhuncu?
-Da, ali ne prije turneje, nego poslije. Jer je “Južni vetar” zahvaljujući toj jugoslovenskoj turneji postao mega popularan. Oni su te godine snimili album “Pristajem na sve”, koji je prodatu u tiražu od 500.000 primjeraka!? Šemsa Suljaković i Mile Kitić su snimili duetsku pjesmu “Mi se volimo”, koja je i danas veliki hit, a kvartet Dragana, Šemsa, Mile i Sinan su snimili 1988. g. mega-hit “Nek’ puknu dušmani”. Svima su nastupi u “Južom vetru” donijeli veliku popularnost, Šemsa je, na primjer, snimila numeru “Što me pitaš kako živiš”, koja je zabilježila milion prodatih primjeraka ploče.
Jedno ime od svih članova “Južnog vetra” često spominješ, o kome se radi?
-To je Sinan Sakić. On je zaista bio svoj fenomen. Radio sam sa njim skoro petnaest godina i prije i poslije nastupa za “Južni vetar”. Čovjek je bez nastupa na televiziji, u radijskim emisijama, bez objavljivanja u novinama punio hale!? Nevjerovatno je bilo koliko je bio popularan. Šteta što je nesrećno otišao sa životne scene. Sudbina je bila da zajedno prije nešto više petnaest godina doživimo saobraćajni udes kod Doboja kad se jedan nesrećnih na putu iz nepoznatih razloga prevrnuo i sa vozilom prosto “zakucao” u moj auto. Obojica smo prošli sa teškim povredama, jedva smo ostali živi. Mislim da je Sinan imao težu povredu vrata, dugo je nosio “kragnu” oko vrata. I ja imam posljedica od te nesreće.