Trebalo bi nama dosta prostora da nabrojima sva imena sa kojima je sarađivao. Jedna od njih je Hanka Paldum, koja je bila početkom sedamdesetih godina, kao sedamnaestogodišnjakinja na jednoj turneji zajedno sa Mehom Puzićem tada jednog od najvećih jugoslovenskih pjevačkih zvijezda. Sličnu sudbinu doživio je nekad i danas velika zvijezda narodne muzike, Šerif Konjević.
-Negdje sredinom sedamdesetih godina organizovao sam koncert u Gornjoj Sanici. Među učesnicimabrojne ekipe bili su zvijezde narodne muzike, Meho Puzić, Vida Pavlović, Hanka Paldum, koja je tadabila na početku … svirao je orkestar “Ilidža” Ljube Kešelja. Pred sam koncert predsjednik Doma kulturemi se obrati i kaže mi da u Gornjoj Saniici ima jedan momak, lijepo pjeva, ljepuškast, zdravo izgleda, atletske građe, kao da je sportista, ali nije. Dalje predsjednik priča, kako često prolazi mjestom, ne u autu, već tjera konje i kola, ima svoj nekakav biznis, prevozi raznu robu, a i često sa društvom zapjeva da ti je milina da ga slušaš. Još dodaje, da je dobar momak, radan je čim tako mlad radi ozbiljan posao, a i ima neobično ime, zove se Šerif, a preziva se Konjević. Uz to, priupupita me, da li bi on mogao na koncertu da otpjeva neku pjesmu!? Malo sam razmišljao, pa odlučih, kad već predjednik Doma kulture kaže da momak dobro pjeva, da lijepo izgleda vrijedi rizikovati i dati mu šansu da zapjeva. Dobro, pristadoh, ali, mislim se, ako baš nije sve kako domaćin kaže i omane pjevač u pokušaju neću se obrukati, jer ne pjevam ja već nepoznati momak. A tu su i pjevačke zvijezde, koje će da “izvade fleku” – priseća se Nikola Idžan tih davanih pomalo izblijedelih trenutaka iz sedamdesetih godina i događaja iz Gornje Sanice.
I, kako je prošao Šerifov debitanski nastup kod tebe na koncertu?
-Bio sam iznenađen! Kad je nepoznati momak zapjevao svi u Domu kulture su ustali, počeli da pljeskaju i da pjevaju sa njim. Meni je odmah laknulo, kao da mi je kamen pao sa srca. Čak sam mu i ja čestitao i rekao mu da jednog dana kada bude počeo ozbiljno da se bavi muzikom može mi se javiti i očekivati od mene da mu pomognem u karijeri.
Sudbina je htjela da se poslije nekoliko godina ponovo sretnete.
-Da, bilo je to 1980. godine kada sam radio “Hit ljeta”. Osam godina je prošlo od prvog susreta. U povelikoj ekipi pjevača bio je tada nekrunisani kralj narodne muzike, Šaban Šaulić, pa, Milena Plavšić, harmonikaš Mirko Kodić… među njima, po prvi put u mojoj ekipi, Šerif Konjević, koji je nekoliko godine prije već imao visok rejting među narodnjacima, što zbog dobrih pjesama, što zbog dobrog glasa.
Kako su se Šaban Šaulić i Šerif Konjević ponašali jedan prema drugom s obzirom da su ih mnogi upoređivali govoreći da imaju sične glasove. Neki su čak iz zlobe govorili da Šerif pokušava da kopira Šabana. Da li su jedan drugome zavidili, da li su misili da je jedan bolji od drugog?
-Ne, nisu bili surovnjiivi. Svako jer znao svoj kvalitet. Šaban i Šerif su se mnogo poštovali i cijenili su jedan drugoga. Šaban je imao “mekši” glas prepoznatljiv i teško da će ga neko ikad prevazići. Šerif, pak, je pjevao grlatije, malo je temperamentniji, teško ih je uporediti. Šaban, pošto je stekao status zvijezde prije Šerifa, bio je u prednosti što se tiče popularnosti. Nezahvalno ih je upoređivati jer je svako imao svoj kvalitet, svoju publiku.
Kakav je kao saradnik i čovjek bio Šerif?
-Sa Konjevićem sam imao odličnu saradnju, nisam nikad imao primjedbe. Bio je veliki pican, volio je da se lijepo obuče, uvijek moderno, u trendu. Pasija su mu bili automobili. Posebno BMV. Kada sam 1982 g. imao “Hit ljeta” u Bugojnu među učesnicima bili su Vesna Zmijanac, Mitar Mirić, Zorica Marković, Kemal Malovčić … i, naravno, Šerif Konjević. U Bugojno je došao sa najnovijim BMV-om. Jedan neoprezni kamiondžija mu je ogrebao i oštetio auto, a Šerif je bio van sebe. Bio je mnogo ljut, svi smo ga tješili, ali bez uspjeha. Toliko je bio zaljubljen u automobile da je jednom na svom BMV umjesto da ima normalne brojeve na registarskoj tabli ispisao svoje ime, Šerif!?
Sa te turneje nosiš i jednu lijepu uspomenu…
-Odijelo koje imam na slici kupio mi je Šaban Šaulić u inostranstvu, mislim u Parizu i poklonio. Šaban je bio čovjek “široke ruke”, galantan, veliki laf i šarmer, a kao pjevač, neprevaziđen i teško dostižan.
U kratkom razgovoru u restoranu “Stara vrba” u Beogradu, gdje često tokom dana dođe na piće i da nešto prezalogaji i vidi se sa prijateljima, pohvalio nam se da ga u posljednje vrijeme često zovu mnogi pjevači da sa njima sarađuje. A kao razlog objašnjava:
-Već pola godine imam svoju stranicu na Vikipediji (Google)! Na njoj se može naći mnogo zanimljivih detalja iz moje uspješne karijere. Na Google ima i mojih fotografija sa brojnim pjevačima sa kojima sam sarađivao, to su sve same zvijezde. Možda je to razlog što me često pjevači zovu. A, bogami i novinari. Ali, moje opredjeljenje je Miroslav Ilić, sa kojim radim skoro petnaest godina. Ovi mlađi su mnogo izbirljiiviji i alavi, sa njima je teško raditi. Hoće slavu (i novac) preko noći. Tako neće moći. A Miroslav Ilić je zvijezda, koja ne tamni.
Tekst: Zoran JAKŠIĆ