Retrovizor

Nikola Idžan, estradni menadžer: Zdravko Čolić je toliko prepao moju ženu u Prijedoru da je htjela da zove policiju!

Nikola Idžan, poznati estradni menadžer, koji je radeći i glumeći u pozorištu u Prijedoru stekao i zanimenje voditelja, radio je bezmalo sa svim najpoznatijim estradnim umjetnicima sedamdesetih i osamdesetih godina u Jugoslaviji.

FOTO: PRIVATNI ARHIV
FOTO: PRIVATNI ARHIV

Zanimljivo je da jedino nije nikad bio menadžer Zdravku Čoliću, koji je tih godina, a čini se jedini i ostao, velika balkanska mega zvezda! Kao i danas, poslije pola vijeka baveći se pjevanjem.

-Da, tačno je, u to vrijeme, sedamdesetih i osamdesetih godina za Zdravka su se otimali najpoznatiji jugoslovenski menadžeri, koji su imali veliku reputaciju. Prije svega, to su bili Nišlija, Gradimir Veljković Grada i Makedonac, Velibor Džarovski Džare. Kad oni nisu sa njim radili i organizovali turneju ili koncerte, ja sam ga “pozajmljivao”, oni su meni ustupali Čolića sa kojim sam najviše nastupao po Bosni i Hercegovini. I zarađivao ekstra honorar!, sjeća se Idžan.

Kakav je bio Čolić?

-Moram da priznam da je bio veliki gospodin. Šteta, sa njim sam samo povremeno radio. A kad god sammu organizovao koncerte odlično sam prolazio. Jednom smo imali jednu ozbiljnu turneju, bilo je to 1982. godine kada je pjevao u Banjoj Luci, Prijedoru, Bihaću, Kninu … Bilo je naporno, ali, nikad se nije žalio na umor. Nikad nije pravio problema zbog para. Kad god smo se dogovorili za neki honorar ja sam ga ispoštovao, nikad nisam želio da ga “zavrnem”. Dok sam za druge pjevače “pao s nogu” noseći plakate i lijepio ih po mjestima gdje sam organizovao koncerte, za Zdravka Čolića nije bila ni potrebna neka velika reklama.

Prisjetio se Idžan i jedne anegdote iz tog vremena:

-Jednom sam mu organizovao koncert, mislim u Prijedoru. Imao sam samo jednu plakatu i nju postavio na Dom kulture. Istog dana karte su planule za nekoliko sati!

Bilo je i drugih zgoda sa njim?

-Poslije jednog koncerta noseći pare u kesama (bilo je para kao pljeve!) otišli smo kod mene kući u Prijedor da ih izbrojimo i da mu dam njegov dio. U kuću nismo mogli da uđemo jer sam zaboravio ključ od ulaznih vrata pa samo morali da zvonimo. Ali, moje žena, pošto je bila trudna, i imala dubok san, nije nas nikako čula. A Čolić se dosjetio, otišao je sa druge strane gdje je bila soba u kojoj je žena spavala i počeo da baca kamenčiće u prozor kako bi je probudio. I uspio je u tome. Ali, kada se žena probudila, onako bunovna, stala je kod prozora i u mraku nije prepoznala da je to Zdravko. Čak je pomislila da su provalnici, pa je htjela da pozove miliciju. Međutim, kad ju je Čolić pozvao po imenu i rekao da Nikola nije ponio ključ od ulaznih vrata i da nam otvori, ona ga je prepoznala i otključala nam je, završio je Nikola Idžan.

Tekst, Zoran JAKŠIĆ

Prihvati notifikacije