-Saradnju sa Silvanom sam započeo 1973. g. Ne znam ni sam kako je došlo do nje. Možda je odlučila činjenica da sam prije toga imao uspješno estradno “krštenje” sa tada velikm estradnim zvijezdama, Mehom Puzićem i Vidom Pavlović. Po onoj izreci, dobar glas se daleko čuje … mene je vjerovatno preporučila ranije organizovana turneja (1972. g.) sa uvijek izbirljivim Puzićem, koji je kasnije na sav glas, najljepše govorio o meni. A ja mlad, poletan, željan da se dokazujem, iako sam ponekad bio u minusu (što se tiče finansija) uspio sam da steknem reputaciju dobrog i odgovornog organizatora kaže Nikola, pa, dodaje:
-Sa Silvanom sam 1976. g. u ljeto oganizovao veliku turneju po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Naziv turneje je bio “Zlatni glasovi “Jugotona”. Pored nje u ekipi su bili, meni taličan, Meho Puzić i Zoran Kalezić. Gdje god da su nastupali bile su, hale, stadioni, dupke puni. Na nastupima sam sa Kalezićem izvodio i jedan skeč, kao glumac nije bio loš, ja sam bio bolji, jer sam glumio ranije u Prijedorskom pozorištu kao srednjoškolac, imao sam iskustvo. Silvanu je malo ko znao po rođenom imenu, Zilha. Ime je dobila po imenu poznate italijanske glumice, Silvane Mangano, koja je glumila u filmu “Gorak pirinač”. Zbog velike fizičke sličnosti sa italijanskom glumicom ostao joj je nadimak Silvana do kraja života. Turneju smo završili u Crnoj Gori, pretposljednji je bio u Titogradu, a posljednji u Danilovgradu, u rodnom mjestu Zorana Kalezića. Sa Silvanom sam imao još mnoge planove, ali, njen odlazak sa životne scene, kada je 10. oktobra 1976. g. u saobraćajnoj nesreći na autoputu Niš – Beograd, kod Kolara, izgubila život, je sve promjenio. Zajedno sa njom nastradala je i mlađa sestra Mirsada (Mirjana) i poznati violinista Miodrag Rade Jašarević. Bio je to veliki udarac za jugoslovensku estradu, ali i za svu Jugoslaviji, u kojoj su ih poštovali i voljeli. Nastradala je u autu “ford granada” kojeg je kupila na sajmu. Zanimljivo je da je taj isti auto želio da kupi poznati političar, Branko Pešić, tada gradonačelnik Beograda. Ali, kako mi je pričala Silvana, kad je Pešić vidio da je Silvana “zapela” da ga kupi džentlemenski joj ga ustupio.
Koje je pjesme izvodila na koncertima?
-Silvana je bila svestrana, pjevala je tradicionalne sevdalinke, ali i novokomponovane srpske pjesme. Koliko znam sarađivala je sa Acom Stepićem i sa Bucom Jovanovićem, koji je svojim pjesmama proslavio Šabana Šaulića. Kad god je zapjevala popularnu numeru, koja se i danas rado čuje i izvodi “Šta će mi život” (komponovao Toma Zdravković), bacajući u sevdah i legendarnog Miodraga Petrovića Čkalju u TV seriji “Ljubav na seoski način”, publika je pjeva sa njom. Izvodila je i pjesme: “Rane moje”, “Golube poleti”, “Ciganine sviraj, sviraj”, “Srce gori jer te voli” … ali, i “Zapjevala sojka ptica”, “Teško meni jadnoj u Saraj’vu samoj”, “Da sam ptica” “Moj dilbere” … pričala mi je da su je lijepo primali u Beogradu, po Srbiji, BiH, po čitavoj Jugoslaviji, gdje je pjevala. Iako joj je otac bio protiv toga da se uda u Beogradu ona mu nije zamjerila. Zbog toga je bila tužna, ali, imala je svoj cilj u životu, koji je željela da ostvari. Šteta, kada je bila na vrhuncu slave – stradala je. A baš je bila prava dama, možda i najveća na jugo-estradi. I na sceni i van nje uvijek je bila dotjerana, lijepih manira, iako je važila za veliku zvijezdu bila je skromna i nenametljiva. Svi su je obožavali, od običnih ljudi do onih najpoznatijih.
Imao si priliku da sarađuješ i sa njenom mlađom sestrom, Dinom.
-Dina je bila sa mnom kada sam radio “Hit ljeta” 1979. g. Nije bila tako talentovana za muziku kao Silvana, ali, uz malo truda mogla je bude dobra pjevačica. Ipak, svi su u njoj vidjeli Silvaninu nasljednicu, ta činjjenica ju je opterećivala. Bila je udata za pjevača Žiku Nikolića, nalazila se stalno u esradnim vodama, ali daleko od toga da stvori neku ozbiljnu karijeru. Ipak, Silvana je imala od Boga dar, zato je bila posebna. I Mirjana je bila odlična pjevačica, ali, ne tako atraktivna kao Silvana. Interesantno, sa svim pjevačima i pjevačicama sam se snimao, imao fotografije u svom arhivu, ali nemam sa Silvanom. Šteta. Kako sam propustio to? Ne mogu sebi nikad da oprostim.
Pričalo se da su Silvana i Lepa Lukić bille u zavadi, da li je to istina?
-Istina je da su bile konkurentkinje, ali, priče da su bile u zavadi su lansirale neke novine radi tiraža. Trač rubrike su bile u začetku, tabloida nije bilo, sem prvog sarajevskog ju-tabloida “As”-a. (glodur, bard jugoslovenskog novinarstva Džavid Husić). A i on je bio pod “kontrolom”. Možda je Lepa mogla da zavidi Silvani zbog popularnosti, jer je skoro čitava bivša Jugoslavija bila zaljubljena u Silvanu. One nisu bile jedna drugoj konktenkinje jer su njegovale različite stilove. Dok je Lepa izvodila šumadijske “dvojke”, Silvana je pjevala urbanu novokoponovanu muziku, koja je više ličila na zabavnu. Naravno, izvodila je i sevdalinke, ali, bila je majstor da otpjeva srpske tradicionalne pjesme. A to znači, da je bila raznovrsnija. Posebno je interesantno što se Silvana proslavila kao tinejdžerka, a Lepa je postala popularna oko dvadeset i pete godine.
Evo još nekih zanimljivosti vezani za Silvanu Armenulić.
Silvanin otac Mehmed Barjaktarević, slastičar iz Doboja i majka Hajrija imali su trinaestero djece (!?), Silvana je bila treće. Porodica je bila siromašna, trebalo je da se nekako prehrani, pa je Silvana, koja je bila jako talentovana za muziku, sa petnaest godina počala da pjeva po kafanama u Doboju. Tu je jednom prilikom, kada je gostovao, zapazio poznati harmonikaš i kompozitor, Aca Spasić. Sa šesnaest godina obrela se u Sarajevu. U jednoj kafani na Ilidži gdje je pjevala vidio ju je poznati harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo. Htio je da je angažuje da radi sa njim, ali, pošto je bila maloljetna morao je da traži odobrenje od roditelja. I dobio ga je. Tako je Silvana počela svoj profesionalni, trnovit, put. Imala je od Šerbe plaćen stan i pride platu od 20.000 dinara, što je u to vrijeme bila solidna zarada. Kada je imala dvadeset godina sudbina će Silvanu da dovede u Beograd. Harmonikaš Aca Stepić, koji je imao svoj orkestar, nije zaboravio, odmah ju je angažovao. Stepić joj je bio i jedan od prvih kompozitora. Sarađivala je i sa Budimirom Bucom Jovanovićem, koji je svojim pjesmama proslavio Šabana Šaulića. U Beogradu je pjevajući sa Stepićevim orkestrom u “Grand kazinu”, kao dvadesetogoodišjakinja upoznala tada poznatog tenisera Radmila Armenulića. Sa njim je bila u vezi dvije godine da bi se udala 1961. U braku su dobili kćerku Gordanu (rođena 1965. g.). Iako im je zbog preljube muža brak bio u krizi tradicionalno vaspitana Silvana nije podnijela zahtjev za rastavu brak, ona i Radmilo nisu se zakonski razišli, već je svako za sebe “vodio svoju politiku”. O svom nesrećnom braku nikad nije htjela da govori prijateljima.
Najpoznatije diskografske kuće u Jugoslaviji, PGP RTB, “Jugoton”, “Diskos” … su se prosto utrkivale koja će joj dati najbolje uslove da radi za njih. Bila je toliko popularna da su tada najpoznatiji pjevači tražili da snima duetske pjesme sa njom. Među njima bio je Predrag Gojković Cune, Slavko Perović, Aleksandar Trandafilović, pa čak i čuveni Arsen Dedić (!?).
Silvana je igrala u filmovima i TV serijama (“Lov na jelene”, “Milorade, kam bek” , “”Građani sela Luga” …). Na festivalu, “Beogradski sabor” dobila je nagradu za interpretaciju pjesme “Sedam godina ljubavi”. Učestvovala je na festivalima, na Ilidži, “Pesmi leta” …
Koliko je bila popularna, sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka, kada su izdavane singl-ploče sa 2-4 pjesme, znala je da tokom godine snimi i po četiri (!?) “singlice”. To je oko 15-16 pjesama godišnje, što je danas nezamislivo iako je tehnika u studiju daleko modernija i savršenija od nekadašnje. Tada su, ne samo pjevači, satima stajali pred mikrofonom u nastojanju da otpjevaju što bolje i zadovolje producente i snimatelje zvuka, već i čitav orkestar morao da odsvra svoj dio do perfekcije. A ponavljanje snimanja se znalo otegnuti u nedogled.
Od ljubitelja narodne muzike po čitavoj Jugoslaviji je obožavana, bila je idol svih generacija. Koliko je bila popularna da su se i političari utrkivali ko će da bude u njenom društvu, među njima, Džemal Bijedić, Brankom Mikulić, Hamdija Pozderac, pjevala je i Jovanki i Josipu Brozu.
Igrani film o Tomi Zdravkoviću je izazvao veliko interesovanje ljubitelja pokretnih slika u kojem je mlada beogradska glumica Tamara Dragičević igrala Silvanu. Međutim, kada bi se jednog dana realizovao film o Silvani Armenulić, izuzetnoj ženi i umjetniici bio bi pun pogodak. Pogotovo što je Silvana imala buran i neobičan život. Ona je, jedna od mnogih, gazeći preko trnja došla do zvijezde.
Piše: Zoran Jakšić