Bjelavac je bio bosanskohercegovački književnik, publicist i prevoditelj. Školovao se u Galata-saraju u Istanbulu, te radio kao činovnik u mnogim mjestima BiH, a od 1941. godine, radio je u Zagrebu.
Sarađivao je novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova, te uređivao časopise „Novi vijek“ i „Behar“.
Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana, u kojima prikazuje tradicijski svijet koji iščezava u sudaru sa zapadnjačkom civilizacijom.
Opus djela
„Sličice i profili“ (1911) „Pod drugim suncem“ (1918) „Minka“ (1917) „Aprilske kiše“ „Ana Zolotti“ „Na kraju“ (1921) „Iščahureni leptiri“ (1925) „Melika“ (1927) „Zidanje srećnog doma“ (1934) „Muhammed“ (a.s.) (1942) „Istanbul“ (1944) „Carica Ahzer“ (1994)