Sva svoja životna i profesionalna iskustva formulisala je u takozvani “Hrono program”, koji uključuje pravilnu ishranu i svaku vrstu prevencije organizma od bolesti, kako bi svaki čovjek mogao živjeti zdravo i doživjeti duboku starost.
Ana Gifing je napisala knjige „Alhemija života“. „Porcija zdravlja“, „Hrono kuvar“ i “Hrono ishrana za početnike” u kojoj predstavlja samu srž i filozofiju hrono ishrane, baziranu na iskustvu sa 60.000 pacijenata centra dr Gifing, kako u Srbiji, tako i u regionu.
U intervju Dr. Gifing otkriva kako je nastao „hrono koncept“ življenja.
– Ja sam se rodila u porodici koja je sa jedne strane imala brojne ljekare, a sa druge brojne inžinjere. Često sam u djetinjstvu boravila u Novom Sadu kod bake i deke, gdje mi je i ujak bio ljekar, kao i deda. Još sam kao mala oblačila neke dedine košulje i njegove mantile, uzimala sam njegov stetoskop i imala neke svoje igračke, plišane medvjede koje sam pregledala. Čak sam im davala prave inekcije da bi ih liječila, imala sam kutijicu u kojoj sam držala staklene inekcije i igle.
Sa dedom sam išla i u neke kućne posjete, gdje je on liječio pacijente. Pisala sam recepte, sjedela za dedinim stolom, prepisivala sam tablete. Imala sam četiri ili pet godina i na taj način sam se igrala. Nije bilo ni govora o tome da se ja bavim nečim drugim u životu, jer me je svijet medicine potpuno očarao.
Moj deda Branko Manojlović je jedan od osnivača Crvenog krsta Vojvodine i još prije Drugog svjetskog rata se bavio humanitarnim radom. Često mi je pričao o svom radu. On iako je radio u državnoj ustanovi, radio je i privatno. Imao je puno pacijenata koje je primao i liječio potpuno besplatno. Čak je bolesnima nabavljao određene tonike, tinkture, druge lijekove koji su se teško nalazili u to vrijeme. Čim sam završila gimnaziju, otišla sam na prijemni ispit na Medicini.
Nisam imala problema ni sa prijemnim, a ni kasnije ni sa studijama medicine u Beogradu. Kada sam završila medicinski fakultet, zaposlila sam se kao pedijatar, što mi je bio prvi profesionalni zadatak. Dobila sam ponudu da volontiram na institutu za majku i dijete, u odjeljenju za anesteziju. To me je odvelo u drugi smijer, završila sam specijalizaciju na VMA iz anesteziologije sa reanimatologijom. U to vrijeme bio je rat u bivšoj Jugoslaviji i ja sam radila sve teže i komplikovanije slučajeve. Nisam zapravo imala nikakvu veliku komunikaciju sa pacijentima, koji su zaista bili često teški ranjenici doveženi sa ratišta ili već slični slučajevi. Bilo je zaista jako teško pomoći ljudima u takvom stanju.
Shvatila sam da sam se zapravo udaljila od onoga što je radio moj deda, koji je pomagao ljudima na jedan human način. Zato sam odlučila da počnem da se bavim preventivnom medicinom. Da probam da pomognem ljudima da preduprede bolesti i da što duže u životu budu zdravi. S obzirom da mi je prva specijalizacija koju sam poslije studija medicine uradila bila iz oblasti anesteziologije sa reanimatologijom, te da sam posle dugo radila na VMA i Urgentnom centru, videla sam zaista veliki broj ljudi koji su bili u terminalnim fazama bolesti ili ekstremno bolesni.
Tada sam shvatila da je ljudima u kasnim fazama bolesti zaista veoma teško pomoći, te sam odlučila da se maksimalno posvetim takozvanoj preventivnoj medicini, kako bi pomogla ljudima prije nego što postanu bolesni. Preventivnom medicinom se zaista može mnogo pomoći ljudima i na razne načine preduprijediti bolesti koje skraćuju život. Kada se razvije neka bolest i krene korištenje lijekova, više se ne može govoriti o prevenciji. Prije petnaestak godina u svijetu je započeta ideja o formiranju novog koncepta zdravlja u kojoj glavnu ulogu upravo ima preventivna medicina.
Prije trinaest godina priključila sam se timu najuspješnijih ljekara u svijetu koji su se bavili tom oblašću i trudila se da razvijem sopstvene metode u praksi. Danas poslije velikog iskustva rada sa pacijentima, mogu da tvrdim da devedeset posto pacijenata koji se na vrijeme počnu da pridržavaju hrono koncepta življenja, imaju jako male šanse da obole od recimo dijabetesa ili kardiovaskularnih bolesti – kaže Ana.
Završila je brojne specijalističke medicinske kurseve u Evropi i SAD, kako bi upotpunila svoje znanje.
– Potpuno sam se u jednom periodu svoje prakse posvetila izučavanju takozvane „Anti Ejdžing“ medicine, koja se sastoji kako mnogi misle, ne samo od estetskih korekcija kako bi se neko podmladio, nego i od endokrinologije, fiziologije, biohemije, genetike i jednog internističkog pristupa ljudima, poznavanja i pedijatrije i gerijatrije.
U nju su uključene brojne medicinske grane, koje združene daju rezultate. U SAD ova medicinska grana spada u najmlađe, a evo kod u kod nas se uspešno primenjuje poslednjih trinaest godina. Da bi došla do mog sopstvenog „Hrono koncepta“ morala sam da završim brojne specijalističke kurseve. Prvo sam položila evropski ispit iz preventivne medicine, što je bila potpuna prekretnica u mojoj praksi, jer saznanja koja sam tada dobila što u Evropi, što u Americi, posebno u najpoznatijim klinikama u svijetu iz te oblasti, bila su dragocjena. Radila sam sa najvećim svjetskim stručnjacima iz te oblasti. Bila sam upoznata i sa najsavremenijom medicinskom tehnologijom, koja daje izvanredno tačnu i preciznu dijagnostiku. Tada sam započela svoju sopstvenu praksu u maloj klinici gde je radilo nas četvoro, a danas Dr.Gifing klinika zapošljava preko trideset ljudi. Nama u kliniku dolazi tri četvrtine bolesnih ljudi i samo jedna četvrtina zdravih ljudi, koji žele da preduprede bolesti. Voljela bih kada bi se taj odnos promenio.
Osnovni imperativ doktorke Gifing je da klijentima obezbijedi kvalitetan i dug život, bez bolesti i bola.
– Ja često kažem da treba maksimalno lijepo proživjeti svoj život, nije bitna dužina nečijeg života nego kvalitet. Po meni je bez veze živeti sto dvadeset godina, mučiti se i boriti se sa bolovima i teškim bolestima, ne prepoznavati nikog bližnjeg, ne vidjeti, ne čuti i tako dalje. Mnogo je važniji preduprediti bolesti i živjeti kvalitetnu starost. Ono što je najveći problem za zdrav život je savremeni tempo života, način na koji ljudi rade i možda najvažnije način na koji se ljudi hrane, sve brže nas vode u proces starenja.
Ono što prvo posustaje kod zdravih ljudi sa godinama su endokrine funkcije, zato treba provjeravati hormone koji počinju da se povampiruju već posle trideset druge godine starosne dobi. Nedostak hormona je prosto okudač za razne bolesti koje počinju da se razvijaju, a samim tim tijelo ubrzano počinje da stari. Da bi se to preduprijedilo, važno je uraditi testove, otkriti šta od hormona ne radi kako treba, pa prepisati hormonsku terapiju i suplemente koji dodatno jačaju organizam. Ono što je jako važno je to da u našoj zemlji nemaju svijest o prevenciji bolesti. Prosječan stariji čovjek od osamdeset godina u Srbiji pije šaku lijekova svakoga dana, a u Americi prosječan stariji čovjek istih godina pije mnogo više suplemente, vitamine i koriguje ishranu kako bi živio duže i zdravije. Lijekovi su hemikalije, a suplementi to nisu. Jako je važno shvatiti tu razliku – dodaje doktorka Gifing.
Ona jednostavno objašnjava kako je došla na ideju o „Hrono“ konceptu življenja.
– Postoji jedna grana medicine koja je relativno nova koja se zove „Hrono patologija“. Hrono na latinskom znači vrijeme. „Hrono patologija“ se bavi proučavanjem ritmova i vremenskih ciklusa, koji su povezani sa živim organizmima. Svaki čovjek i svaka životinja imaju takozvani „cirkadijalni ritam“ koji je također veoma povezan sa lučenjem hormona. U određenom dobu dana ili noći naš organizam luči više ili manje hormona. „Hrono patologija“ je nastala proučavanjem bolesti koje su se razvile kod ljudi koji su u modernom svijetu, prosto zamenili dnevne i noćne poslove, radili u više smjena. Kada se ciklusi i ritmovi poremete, brzo dolazi do bolesti. Moja ideja je bila da uzmem termin „Hrono“ i da on bude temelj jednog novog zdravog koncepta života, u kom ljudi rade stvari hronološki, onako kako im priroda nalaže. Sve treba uskladiti u jednom dnevnom ritmu, počevši od budjenja, uzimanja obroka, poslovnih i rekreativnih aktivnosti, sve do spavanja. Moj „hrono koncept“ je izuzetno dopadljiv ljudima, zato što je zapravo neka vrsta edukacije kako se može zdravo živeti i hraniti. Danas mi imamo sve više slučajeva gojazne djece, bolesti u ranim fazama života, karcinoma, najviše zbog nekontrolisane ishrane – priča ona.
Doktorica Gifing uspešno već godinama leči ljude ne samo u Beogradu, već i u čitavom regionu, gdje ima svoje klinike. Klinike ima u Kragujevcu, Novom Sadu, Nišu, Bijeljini, Skoplju, Zagrebu, Tivtu, Rogaškoj Slatini, Cirihu. Za saradnju sa njom zainteresovani su i u SAD i Njemačkoj.
– Jedan dio mog „hrono koncepta“ življenja je posvećen ishrani. Proučavajući koji se hormoni luče tokom dana u kom periodu i ritmu, otkrila sam i koja vrsta namirnica u tim periodima najviše pogoduje organizmu. U mojoj klinici stoga imam vrsne nutricioniste koji se bave ljudima koji su gojazni ili previše mršavi koji žele da ishranom reše brojne probleme. Zato sam napisala knjige „Porcija zdravlja“, „Hrono ishrana za početnike“ i „Hrono kuvar“, u kojima dajem primjere koja jela se mogu pripremati i jesti u određenim periodima dana. Svedoci smo da u poslednjih dvadesetak godina dominira industrijska hrana, pa čak i genetski modifikovana hrana koja ima jako loše posledice na ljude. U klinici smo dosta vremena posvetili hrono ishrani i počeli sa izvanrednim rezultatima da lečimo ljude. Više od devedeset posto ljudi koji su došli sa dijabetesom ili sa ekstremnog gojaznošću, uspeli smo da izlečimo. Moj program je potpuno transparentan i ljudi mogu da pročitaju sve o tome, ili u mojim knjigama ili da se informišu preko društvenih mreža.
Da bi svaka žena posle trideset pete godine bila zdrava, treba da provjerava hormonski status, naročito hormone štitne žlijezde i reproduktivne hormone pogotovo kod žena u menopauzi. U Centru se radi prevencija problema koje mogu da prouzrokuje disbalans hormona i savjetuje se terapija ukoliko postoji problem.
Naše tijelo proizvodi preko stotinu hormona. Oni regulišu sve životne funkcije, rast, srčani rad i disanje. Oni čine muškarca – muškarcem i ženu – ženom. Oni nas noću uspavljuju i ujutru bude, kontrolišu krvni pritisak, održavaju čvrstinu kostiju, mišićni tonus, podmazuju zglobove. Uslovljavaju da tijelo proizvodi energiju i toplotu, da sagorijeva masti. Hormoni diriguju menstrualnim ciklusom, uslovljavaju začeće i porođaj. Smanjuju stres, umor, strahove i oslobađaju nas depresije. Hormoni održavaju korektan nivo šećera u krvi i tkivima, povećavaju otpornost od infekcija i alergijskih reakcija. Kontrolišu seksualnu želju, plodnost i sposobnost reprodukcije.
Mali pad ili lagani disbalans već u tridesetim i četrdesetim godinama može usloviti značajno urušavanje zdravstvenih i mentalnih funkcija. Čak perfektno balansiranom ishranom i aktivnim životnim stilom, naše tijelo polako tokom starenja gubi funkciju proizvodnje adekvatne koncentracije hormona u proporcijama koje su zadovoljavajuće.