Većina njih pisana je suhoparno, kroz pozivanja na različite dokumente, kazivanja i historijske izvore, dok pojedini autori tu suhoparnost pokušavaju oživjeti romansiranim pristupom. Međutim, nerijetko takve knjige ostaju zatvorene u krugu užeg broja čitalaca. Tek rijetki požele da ih pročitaju u jednom dahu. Uglavnom, s vremena na vrijeme zavire u neki od tih rukopisa, potraže podatak, godinu ili zapis o određenom događaju, a knjiga potom ostane na polici.
Upravo zbog toga stvaralaštvo banjalučkog književnika i profesora historije Uglješe Kesića budi posebnu pažnju. Njegov pristup književnosti, a posebno književnosti za djecu i mladе, karakteriše nastojanje da se ozbiljne teme približe čitaocu jednostavnim, zanimljivim i maštovitim jezikom. Njegova djela rijetko se ispuštaju iz ruku, a nekima od njih čitaoci se vraćaju i nakon prvog čitanja.
Jedno od njegovih novijih djela jeste knjiga „Bosansko kraljevstvo: Bajke o vladarima Bosne“, djelo koje na nesvakidašnji način spaja historijske činjenice i književnu fikciju. Kesić njome, na sebi svojstven način, čitaocima približava bogatu i slojevitu prošlost srednjovjekovne Bosne, nastojeći da historiju oslobodi hladnog nabrajanja godina, vladara, bitaka i političkih događaja.
Posebna vrijednost njegovog rada upravo je u tome što historiju ne posmatra samo kao zbir podataka koje treba zapamtiti, već kao prostor ljudskih sudbina, osjećanja, dilema, ljubavi, strahova, hrabrosti i pripadnosti. Na taj način prošlost postaje bliža, razumljivija i zanimljivija savremenom čitaocu.
Kesić posebno vodi računa o mlađim generacijama, svjestan činjenice da se ljubav prema historiji i domovini ne može nametnuti pukim memorisanjem činjenica. Ona se, prije svega, razvija kroz priču, emociju, razumijevanje i osjećaj pripadnosti.
Kako kaže, želio je da čitaocima, a posebno djeci, historiju predstavi na način da ona postane zanimljiva priča koja podstiče maštu i ljubav prema čitanju, a ne samo puko nabrajanje niza godina, bitaka i drugih suhoparnih podataka koje učenici moraju pamtiti.
-Moja nova knjiga „Bosansko kraljevstvo: Bajke o vladarima Bosne“ donosi inovativni prikaz historije osmišljen s ciljem da se približi mlađim generacijama, kaže Uglješa Kesić. Smatram da je djeci, kako bi zavoljela historiju naše zemlje, ljepše i bolje prikazati određene događaje na malo bajkovitiji način nego kroz suhu dokumentaciju. Knjiga predstavlja buket vladara koji su vladali Bosnom. U knjizi su prikazani i njihovi osjećaji, patriotizam, a ne samo državnički poslovi i bitke. Knjigu je ilustrovala gospođa Enesa Ustamujić Sejdić, a recenzenti su bili velikan naše književnosti gospodin Muhidin Šarić, književnik Elvir Halilović i književnik Anto Zirdum. U knjizi je prikazana historija od samih početaka Bosne do pada kraljevstva 1463. godine. Kroz stranice se vidi koliko je svaki vladar osjećao Bosnu i koliko je volio zemlju kojom je vladao. Smatram da bi ova knjiga bila dragocjen dokument za svaku školsku, ali i kućnu biblioteku, jer se mlađe generacije kroz pisanu riječ brže uče ljubavi prema domovini.
Upravo u ovom pristupu treba tražiti jednu od osnovnih vrijednosti Kesićevog književnog rada. Kao profesor historije, on dobro poznaje činjenice i izvore, ali kao književnik razumije da sama činjenica nije uvijek dovoljna da bi priča doprla do čovjeka. Potrebno joj je udahnuti život. Potrebno je prošlost pretvoriti u priču koju će čitalac razumjeti, osjetiti i zapamtiti.
Kesić to čini bez odricanja od historije, ali joj dodaje književnu dimenziju. Njegova „Bosansko kraljevstvo“ tako nije samo priča o vladarima i vremenu u kojem su živjeli, nego i pokušaj da se mladom čitaocu približi osjećaj Bosne – njena prošlost, njena posebnost i njeno trajanje kroz stoljeća.
U vremenu kada djeca i mladi sve manje vremena provode uz knjigu, ovakav način pisanja ima poseban značaj. Književnost koja uspije spojiti obrazovanje, maštu i emociju može biti snažan put ka ponovnom otkrivanju čitalačkog zadovoljstva. Kesić upravo kroz takav pristup nastoji pokazati da historija ne mora biti teška i zamorna, već da može biti uzbudljiva, poučna i lijepa priča.
Oni koji su pročitali ovu zanimljivu knjigu smatraju kako bi ona bila idealan predstavnik Bosne i Hercegovine za nagradu Astrid Lindgren u Štokholmu. Takve ocjene svakako predstavljaju svojevrsno priznanje autoru, posebno imajući u vidu da je riječ o djelu koje se obraća prvenstveno djeci, ali istovremeno može biti zanimljivo i odraslim čitaocima.
Inače, Uglješa Kesić rođen je 1980. godine u Banjaluci, gdje je završio Filozofski fakultet i stekao zvanje profesora historije. Književnošću se bavi od 2010. godine, prvenstveno poezijom, a značajan dio svog opusa posvetio je dječijoj književnosti.
Pored knjige „Bosansko kraljevstvo: Bajke o vladarima Bosne“, objavljene ove godine, iza njega su i djela „Zažmiri“, „Noć kada su palili knjige“, „Vilenjak Jan“ i „Najbolje je biti dijete“.
Za svoj književni rad više puta je nagrađivan. Priznanje „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju dječiju pjesmu, priznanje za najuspješnijeg autora u oblasti dječije književnosti u Pensilvaniji u SAD-u, treća nagrada na internacionalnom festivalu „Nasmij me pjesmom“ u Crnoj Gori, kao i nagrada „Bronzani stih“ na pjesničkom maratonu u Tešnju ove godine, samo su neka od priznanja koja je dobio za svoj rad.
Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. centra BiH, Udruženja književnika Republike Srpske i Instituta za dječiju književnost. Njegova poezija prevođena je na mađarski jezik, a zastupljen je i u više književnih zbornika.
Posebno je zanimljiva njegova orijentacija prema književnosti za djecu, koju Kesić povezuje s odrastanjem, vrijednostima, prijateljstvom, ljubavlju i očuvanjem mašte. U tome se prepoznaje i njegova šira književna misija – da knjiga ne bude samo sredstvo zabave, nego i prostor u kojem dijete uči da razumije sebe, druge ljude, prošlost i svijet koji ga okružuje.
Kada se govori o stvaralaštvu Uglješe Kesića, teško je zanemariti njegov snažan odnos prema Bosni i Hercegovini. Ta ljubav nije prisutna samo u eksplicitnom govoru o domovini, nego se iščitava iz njegovog izbora tema, likova i vrijednosti kojima se bavi.
Kesić Bosnu ne predstavlja samo kroz njene velike historijske događaje. On je nastoji približiti kroz ljude koji su je stvarali, kroz njihove karaktere, osjećanja i sudbine. Njegova Bosna nije samo prostor na geografskoj karti, već živa historijska i kulturna cjelina, prostor u kojem su se stoljećima susretali različiti ljudi, kulture i civilizacije.
Upravo zato njegovo književno stvaralaštvo ima i jednu važnu pedagošku dimenziju. Ljubav prema domovini, ako želimo da bude iskrena i trajna, ne može počivati samo na velikim riječima. Ona se gradi upoznavanjem njene prošlosti, razumijevanjem njenih ljudi i čuvanjem sjećanja na ono što je kroz stoljeća stvarano.
Kesić to čini perom književnika i znanjem profesora historije. Njegov doprinos je utoliko značajniji što nastoji povezati dvije oblasti koje se često posmatraju odvojeno – historiju i književnost. Iz tog spoja nastaje pristupačnija i toplija slika prošlosti, posebno namijenjena mladim čitaocima.
Njegov agilni stvaralački rad, interesovanje za različite književne forme i trajna posvećenost dječijoj književnosti pokazuju da Kesić ne posmatra pisanje kao povremeni izlet u svijet knjige, već kao ozbiljan i kontinuiran rad. On piše, istražuje, govori o prošlosti i nastoji pronaći nove načine da dođe do čitaoca.
Upravo je u tome možda i najveća vrijednost njegovog rada – u nastojanju da knjiga ponovo postane mjesto susreta generacija, a historija priča koju vrijedi čitati, razumjeti i pamtiti.
„Bosansko kraljevstvo: Bajke o vladarima Bosne“ zato se može posmatrati i kao više od još jedne knjige o srednjovjekovnoj Bosni. To je Kesićev književni pokušaj da prošlost približi sadašnjosti i da kroz priču mladim generacijama prenese ono što smatra važnim: svijest o vlastitom historijskom naslijeđu, ljubav prema knjizi i osjećaj pripadnosti zemlji čiju prošlost vrijedi poznavati.
U vremenu kada se sve češće govori o potrebi da djeca čitaju više, da upoznaju vlastitu historiju i da njeguju kulturno pamćenje, ovakva djela imaju posebno mjesto. Jer ono što se nauči kroz priču često se pamti duže od onoga što se nauči napamet.
A upravo u tome i jeste posebnost Uglješe Kesića,
On historiju nastoji pretvoriti u priču, priču u doživljaj, a doživljaj u trajno sjećanje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.