Kroz 23 kratke priče Lejla Hadžimešić oblikuje intiman književni mozaik koji se proteže od ratnog Sarajeva do evropskih gradova u kojima je živjela. Polazeći od iskustva opsade, ispričanog iz perspektive tinejdžerke, autorica kroz lična sjećanja, porodične priče i iskustva ženskih generacija progovara o odrastanju, bolesti, traumama, odlascima, migracijama i apsurdima svakodnevice.
Emotivna, autentična i prožeta suptilnim humorom, zbirka donosi snažan portret jednog grada, jedne porodice i žena koje, uprkos životnim lomovima, iznova osvajaju vlastite prostore slobode, otpora i dostojanstva. Recenzenti „Ne talasaj“ opisuju kao djelo koje istovremeno nasmijava i rastužuje, dokautentičan glas autorice prepoznaju kao jedno od zapaženijih novih književnih ostvarenja na domaćoj i regionalnoj sceni.
Slovenački pisac i novinar Andraž Rožman u svojoj recenziji ističe da je Lejla Hadžimešić ostvarila ono što predstavlja jasan znak dobre književnosti – temu koja je, naizgled, već bezbroj puta ispričana obradila je iz novog ugla.
„Udahnula joj je svježinu i pronašla novu nišu pripovijedanja, proširujući tako polja razmišljanja i paletu emocija“, navodi Rožman. Filozof i univerzitetski profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Lino Veljak ističe da autorica čitatelja vodi kroz rekonstrukciju vlastitog odrastanja i sazrijevanja.
„Sve to čini impresivno, vrhunskim umijećem pripovijedanja, zbog čega konačni učinak ove male, ali višestruko impozantne zbirke priča može biti upravo katarzičan“, navodi Veljak, dodajući da knjiga zaslužuje međunarodnu recepciju.
Profesorica Lejla Panjeta knjigu opisuje kao „neponovljivu lakoću vedrine u traumi“. „Autorica ne objašnjava emociju; ona je postavlja pred čitaoca i pušta da sama detonira. Ovo nije knjiga o ratu, nego o ljudima koji pokušavaju ostati normalni dok historija oko njih gubi razum“, ističe Panjeta.
Govoreći o nastanku knjige, autorica naglašava da je „Ne talasaj“ nastajala mnogo duže nego što je trajao sam proces pisanja.
„Ovu knjigu nisam napisala da bih ispričala svoju priču. Napisala sam je da bih konačno prestala bježati od nje. Svaka stranica nosi dio mene koji je godinama čekao da bude izgovoren.“ Za Lejlu Hadžimešić objavljivanje prvijenca predstavlja prije svega čin potpune iskrenosti i suočavanja s vlastitim iskustvima. „Najveći strah nije bio objaviti knjigu.
Najveći strah bio je biti potpuno iskrena. ‘Ne talasaj’ je, na neki način, ogoljenje moje duše. Ako se neko u tim pričama prepozna, ako osjeti da nije sam u svojim lomovima, onda je ova knjiga ispunila svoju svrhu“, poručuje autorica. Na pitanje da li ova knjiga označava kraj jednog procesa, autorica odgovara: „Ma kakav kraj, ovo je tek početak.
Kada sam završila knjigu, shvatila sam da je sam proces pisanja ‘Ne talasaj’ na mene djelovao katarzično, gotovo terapijski. Oslobađanje vlastitih percepcija svijeta oko sebe i emocija koje one u meni proizvode osjećaj je koji se teško može uporediti s bilo čim. Drugim riječima, već imam koncept za novu knjigu“, zaključuje Hadžimešić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.