U ulozi domaćina promociju je otvorio Alija Gluhović, dok su o samoj knjizi, pored autora, govorili Vedad Silajdžić i njeni recenzenti prof. Zlatan Muhamed Hrenovica i Ibrahim Osmanbašić.
Knjiga Šemsudina Mehmedovića otvara jedno od najvažnijih pitanja savremene Bosne i Hercegovine – zašto se o reformama govori već decenijama, zašto se donose brojne strategije, usvajaju akcioni planovi i održavaju konferencije, a građani tako rijetko osjete stvarne rezultate tih procesa.
Već sam naslov knjige otvara jedno od najvažnijih pitanja bosanskohercegovačke stvarnosti: da li su reforme u Bosni i Hercegovini zaista procesi promjene ili su, prečesto, postale samo privid promjene?
Odgovor koji nudi Mehmedović nije optimističan, ali nije ni defetistički. Naprotiv. Njegova knjiga pokušava pokazati da Bosna i Hercegovina nije osuđena na postojeće stanje, ali da promjena neće doći sama od sebe.
Izdavač knjige je Udruženje za kulturu – Nova svjetlost iz Sarajeva, dok je promociju moderirala Melisa Hodžić.
-U nekom smislu nikako nisam mogao da odgonetnem u koju vrstu književnosti ova knjiga može da se svrsta, a da se poštuje njeno dostojanstvo i ono što je vrlo bitno njena realna funkcionalnost u ovom našem veoma složenom društvu, gotovo neartikulsanom kako se to običajeno govori, rekao je Muhamed Zlatan Hrenovica. U tom mom traganju za odgonetkom pripadnosti ove knjige uspio sam saznati samo da je ona vrlo neobična iz više razloga. Ja ću navesti samo dva. Jedan je sam naslov „Reforma u BiH od iluzije do transformacije“, a drugi da je to hrabra knjiga od latinskog starog izraza znači ponovno obnavljanje za razliku od revolucije koja znači čišćenje, uništavanje. Ona je gradbenog karaktera, konstruktivnog i to me je navelo na tu pozitivnu ocjenu da ova knjiga može biti putokaz u upitnom vremenu odlučivanja, o odnosu društva i stvarnosti u kojoj živimo. Hrabrost ovog naslova i same teme autor Šemsudin Mehmedović je opravdao već ovim pod naslovom „između iluzije i transformacije“ koji u prvi mah onako plitko razmišljajući izgleda paradoksalno, međutim nije. To je jedan izraz obazrivosti i poštovanja te ozbiljne teme koja znači reformu. Ova je knjiga na izvjesan način sama po sebi samosvojna, sama po sebi dovoljna jer je to jedna od rijetkih knjiga u kojoj su pitanja nastala iz jedne vrlo ozbiljne analize stvarnosti u kojoj živimo. Dakle, na ta pitanja se i odgovara. Ona je strukturalno uređena u četiri odlomka. Ja obično u napomenama izdavača uglavnom posmatram to u dva diametralna dijela.Prva dva odlomka uzimam kao jedan poseban dio, jednu strukturalnu analizu stvarnosti čiji smo svjedoci svi mi, a druga dva dijela, treći i četvrti, shvatam kao pokušaj autora i uspjeh da odgonetme ta pitanja koja mu se postavljaju analizom. Konkretno naziv trećeg dijela knjige glasi da je imperativ reforma, imperativ je naredba, dakle jedna vrlo ozbiljna odlučnost autora da imperativno odgovori na svoja seznanja u analitičkoj stvarnosti. Možemo reći stvarnosti u kojoj živimo.U termodinamici postoje dva zakona, a to je da se iz toplog predjela energija preliva u hladni.Tako i u ovoj knjize njena prva dva vrela poglavlja se pretapaju, transformišu u ovaj hladni, racionalni, razumski koji pokušava dati odgovore i konačno imperativ reforme, ali i putokaze za održivu budućnost.Ova knjiga nije izraz političkog stava niti programa. Sticaj okolnosti je da je njen autor i osnivač jedne stranke naprijed, ali ona ne nosi tu programsku orijentaciju. Ona nije proglas stranke, nego izraz autorskog posmatranja stvarnosti u kojoj živimo.
-Polazeći od teze da reforma u Bosni i Hercegovini često funkcioniše kao simulacija promjene. A ne kao stvarni mehanizam društvene transformacije, utor razvija složenu analizu institucionalnih, političkih i društvenih obrazaca koji reproduciraju stanje dugotrajne stagnacije, istakao je Ibrahim Osmanbašić.
Time fokus rasprave pomjera sa pojedinačnih političkih aktera na same mehanizme funkcioniranja sistema, pokazujući da institucionalna blokiranost, disperzija odgovornosti, etnopolitička fragmentacija i deficit političkog povjerenja predstavljaju međusobno povezane elemente jedinstvene strukturalne krize. Upravo u toj sposobnosti sa prepozna dubinske obrasce političke nefunkcionalnosti nalazi se jedna od najvećih vrijednosti ove knjige. Autor evropske integracije i međunarodni faktor ne posmatra kao zamjenu za domaće reformske kapacitete, nego kao okvir koji može biti uspješan samo ukoliko postoji unutrašnja politička volja i preuzimanje odgovornosti za vlastiti razvoj.
-Države koje imaju institucije koje su okrenute samo privilegovanim ljudima, one su, nažalost, propale ili će propastiti, rekao je Vedad Slajdžić. U čemu je značaj ove knjige i zbog čega sam imao potrebu da evo javno dam jednu uvertiru prije obraćanja samog autora, kao neko ko je jako puno napisao o javnoj upravi, o reformi javne upravi u BiH i u čemu je razlika između onoga što mi svi pišemo iz Akademske zajednice i uvanženog autora. Mi u Akademskoj zajednici često bojažljivo, sakriveno iza nekih naočnih definicija govorimo o reformama, šta bi one trebale biti, gdje grinšimo, kamo ići. I svi znamo da je tu negdje prepreka polička volja. Ko pročits samo naslove prvog dijela ove knjige sve će mu se samo reći: „Reforma koja nikad se ne desi“, „Papir sve trpi: Država strategija bez države rezultata“, „Odgovornost bez adrese“, „Reforma kao predstava za Evropsku uniju“, „Što više reformi-manje promjene“, „Država bez posljedica“, „Zašto reforma u BiH ne smije uspjeti“, „Granica sistema: može li promjena dogoditi iznutra“ i „Tišina sistema: Kada građani prestanu očekivati promjene“… Ovo je prvi put da neko otvoreno, bez zadrške, bez ikakve akademske suzdržanosti, kaže istinu lice. Ogoli reformu koja je doživjela punoljetstvo i zrelost u BiH, koliko se o njoj priča, a da niko nije otvoreno, bez ikakvog upakivanja u ukrasni papir progovorio o tome šta su stvarni problemi.
Knjiga ne samo da ukazuje šta je problem, nego hrabro pokazuje kamo trebamo ići dalje.
-Ovo je knjiga koja je iskustveno, stručni pogled na stanje institucionalne svijesti u Bosni i Hercegovini , rekao je Šemsudin Mehmedović. Nastala iz potrebe da se zapravo podvuče crta i da kažemo gdje smo to mi to danas. Iz potrebe da pokušamo razumijeti zašto se u našoj zemlji već decenijama govori o reformama, a tako rijetko osjećamo njihove rezultate. Imamo more različitih strategija koje predočimo ljudima u Briselu da oni vide da smo se riješili baviti određenim društvenim problemima. I na tome se sve završi. Gomilaju se strategije a u stvarnosti nikakvih promjena nema. Promjene u društvu neće doći ni iz parlamenta, neće doći ni iz političkih stranaka, nego će doći od svakog pojedinica. Ako mi u svojoj glavi razumijemo šta nam to ne odgovara u ovom društvu, trebamo različitim alatima tražiti da se to promijeni. Ova knjiga pravi jednu retrospektivu stanja u kojem se nalazimo sa sa prijedlogom rješenja kako izaći iz tog začaranog kruga. Terminološki reforma se vrlo često upotrebljava u politikanske svrhe kod onih koji svoje političko djelovanje svode na beskrupnoznu borbu za vlast, pozicije, komodite, jer vlast samo po sebi donosi te privilegije.Moja namjera nije bila da ponudim jednostavne odgovornike, da pronalazim krivce, upirem prstom u bilo koga. Naproti pokušao sam pokazati da problem reforme nije samo politički, nego duboko sistemski. Kada odgovornost nema adresu, kada odluke nemaju posljedice, kada se uspjeh mjeri brojem napisanih strategija a ne brojem rješenja problema, tada reforma lako postaje sama sebi cilj, a ne sredstvo društvene promjene. Naše su institucije postale stjeciište privilegovanih ljudi. I oni su zadovoljni, a narodu kako bude. Ko bude započeo i proveo reformu javne uprave, izgubit će izbore, to je neminulno. Zato što mora napravitivelike rezove.
Ako ih ne napravi, nema reforme. Ovo govorimo o javnoj upravi. Ali u svakom segmentu bosanskohercegovačkog društva je prijeko potrebna reforma.Mi želimo za svog života da osjetimo blagodati reforme u zemlju u kojoj živimo. Imamo sve elemente koje držimo u svojim rukama. Ili mi to ne znamo uraditi, ili geopolitičke okolnosti nam ne idu prilog. Mi, ako želimo ozbiljan pristup o reformi, moramo imati ugrađeno u Ustav raspuštanja parlamenta. Reforma nije dokument, nije konferencija, nije politička izjava. Reforma počinje onog momenta kada odluke počnu proizvoditi stvarne postedice i kada odgovornost prestane biti apstraktna riječ, a postane svakodnevna praksa. Ova knjiga nije štio za relaksaciju, ona je bukvar za početnike u politici.
Ona je odličan poticaj za razmišljanje o stanju, odnosno promjenama stanja u našoj zemlji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.